NAKON gotovo šest mjeseci uredne trudnoće mladom bračnom paru priopćena je najgora moguća vijest. Rečeno im je da njihovo dijete neće preživjeti zbog teške malformacije glave. Moglo se to i trebalo utvrditi i na svim ranijim pregledima, ali nije.

Troje liječnika, kako kaže Provjereno Nove TV u velikom prilogu o ovom slučaju, iz riječkog KBC-a majku šalje kući bez preporuka za daljnje postupanje, a usmeno su im rekli da inducirani porod i pobačaj u toj fazi trudnoće u Hrvatskoj zakonski nisu mogući. Upućeni su tek da pobačaj obave privatno u Sloveniji ili da naprosto čekaju termin porođaja unatoč činjenici da dijete nema šanse preživjeti. No bila je to laž.

Vodstvo KBC-a Rijeka pokrenulo je istragu. U Zagrebu joj je dozvoljen prekid trudnoće. Rodila je mrtvo dijete samo dva dana prije Božića.

Početak trudnoće bio je uredan.

Sve do kraja studenog. ''Dolazim na pregled kod ginekologa i on mi govori da ne vidi djetetovu glavu, da mu je čudno i da mu se to još nije dogodilo u karijeri. Rekao mi je da trebam ići u KBC Rijeka na 'anomaly scan' i dao mi je uputnicu'', prisjetila se Zrile.

Dobivaju termin sredinom prosinca. No u tom trenutku javlja se prva sumnja da nešto ne valja. ''Ginekolog mi je rekao da je iza simfize nisko dolje i da ga ne može vidjeti i da dođem sutra, da će doći tim stručnjaka. Dolazim i sutradan'', rekla je Zrile.

Dali joj užasnu dijagnozu i poslali je kući

Dan koji nikada neće zaboraviti, trenutak u kojem se Zorici i Vedranu, mladom paru iz Ičića, srušio život. Nakon 23 tjedna uredne trudnoće, neposredno uoči Božića doznaju najgoru moguću vijest.

''Zaprimaju me i govore mi da dijete ima nespojivu anomaliju sa životom i da se prognozira smrtni ishod'', kazala je Zrile. Utvrđena je anencefalija, teška malformacija kod koje nedostaju dijelovi mozga i lubanje. Javlja se u jednoj od dvije tisuće trudnoća.

''Najčešće umiru već i tijekom trudnoće. Ako se rode, prežive nekoliko dana. Nije sposobno samostalno disati, nema razvijen veliki mozak, nije niti živo, ajmo tako reći. Ja sam izašla van plačući i jecajući u transu. Jedna sestra pitala je hoću li ući s njom u ordinaciju. Rekla sam da ne želim ući u ordinaciju i sjesti i smiriti se, samo da želim otići od tamo'', pojasnila je Zrile.

Nakon prvog šoka uslijedio je novi. ''Na moje 'što sada?' oni mi navode da odem u Sloveniju, daju mi jasne upute koja je klinika i koji je broj, ali ne pisanim putem, nego usmeno'', pojasnila je Zrile i dodala da nisu htjeli ostaviti pisani trag, da to ne smiju reći.

Rečeno joj je da se inducirani porod ne može obaviti tu.

''Imate u Sloveniji, tamo je liberalnija država i tamo je to dopušteno nakon 22. tjedna'', pojasnila je.

Žena kaže kako malo tko zna kako je to gledati trbuh još četiri mjeseca, a da znaš da je unutra mrtvo dijete. To je bila opcija ako bi se čekao termin u Hrvatskoj.

Zatražili su i treće mišljenje unutar KBC-a Rijeka. ''Došli smo, on je bio u ordinaciji sa mnom (pokazuje na supruga), ispitivao je doktora kojeg nećemo imenovati, koji nam jasno stoji iza riječi svojih kolega da on neće dovoditi u pitanje njihovo iskustvo i stručnost, da se on slaže s tim'', izjavila je Zrile i kazala kako je jasno rekao da u Hrvatskoj to nije moguće napraviti.

"Doslovno su pokazali ono - idite ća!"

I tu priča, što se liječnika riječkog KBC-a tiče, staje. ''Doslovno su pokazali ono - idite ća! Nije bilo 'sjednite, riješit ćemo na ovaj ili onaj način'. Nisu dali ni upute, rješenje, ništa'', uzrujano je kazala Zrile. Ništa ne piše ni u otpusnom pismu. Tek jednom rečenicom da dijete nema šanse preživjeti, a kao preporuka i terapija određen je - razgovor s pacijenticom. I to je to. ''Užasavate se kad znate da se neće roditi živo, barem ja. Užasavao sam se taknuti njezin trbuh'', prisjetio se Buila.

Obraća se potom i svom ginekologu u primarnoj zaštiti. ''Pošaljem mu mailom svoj nalaz i on meni samo kaže, 'ako vam mogu kako pomoći, vi se javite'. Nije mi ni on dao jasne upute. Ja sam mu spomenula da su oni mene uputili u Sloveniju i on je rekao 'da, da'. Ništa konkretno'', rekla je Zrile.

Kontaktiraju sa slovenskom klinikom te doznaju da takav zahvat košta pet tisuća eura. ''Što sad? Mi nemamo taj novac. 'Pa odite na HZZO pa tamo imate pravnicu i sve', rekli su, što smo mi napravili taj isti dan'', ispričali su Zrile i Buila. Otišli su na HZZO u Rijeku, tražili pravnicu koja im je rekla da su male šanse da će uspjeti dobiti subvenciju.

No tu su dobili i prvu konkretniju uputu. Rečeno im je da nazovu Petrovu bolnicu. Neformalno, kroz savjet. ''Tu počinje onaj ljepši dio priče, koliko to može biti u takvoj situaciji, u tako lošoj situaciji'', kazali su Zrile i Buila.

U Zagrebu druga priča

Takozvani Zakon o pobačaju iz 1978. godine dopušta prekid trudnoće do desetog tjedna od začeća. Nakon toga o tome odlučuje Povjerenstvo. No, generalno gledajući, kaže Gordan Zlopaša, ginekolog zagrebačke Petrove bolnice, u određenim situacijama dvojbe o postupanju gotovo i nema.

"Prva je tamo gdje može biti znatno ugrožen život ili zdravlje majke, primjerice uznapredovali stupanj karcinoma zbog kojeg žena može umrijeti tijekom trudnoće ili tijekom odnosno nakon poroda. Druga skupina s kojom se najčešće susrećemo jest predviđene dijagnostički ili ultrazvukom postavljene sumnje da se radi o situacijama da dijete uopće ne može preživjeti'', pojasnio je Zlopaša.

Upravo u drugoj skupini bila je i Zorica Zrile. ''U roku od tri sata su svi papiri bili spremni i za etičko povjerenstvo te je odrađen ultrazvuk i pregled. Samo je na meni bilo da još riješim papire koje moram za bolničko liječenje i za testiranje da bih mogla u rađaonicu'', rekla je Zrile.

Uslijedilo im je svojevrsno olakšanje iako su znali što slijedi.

Iz Zagreba su za vikend stigli kući. Onda je uslijedio možda i najgori dio jednomjesečne agonije. ''Rekla mi je samo: 'Vedrane, imamo još nekoliko dana, još je živo, ajmo mu dati još malo ljubavi''', prisjetio se Buila.

Mazila ga je svaku večer prije spavanja, pričala mu je kao da se ništa ne događa. ''Tu je ta njezina najveća snaga koju ja ne znam. Ja ju nisam imao tada, ali sam se trudio njoj biti podrška koliko mogu. To nas je i ojačalo. Da je u svakom zlu neko dobro. Dobro je što se pokazala ta njezina snaga za koju mislim da mali postotak žena može imati - da mu unatoč svemu pruži zadnju ljubav'', istaknuo je Buila.

"Ja sam mama bez djeteta"

Dana 23. prosinca obavljen je zahvat u 7:50. ''Rodila sam mrtvorođeno dijete'', rekla je Zrile. Iz bolnice je izašla dan poslije, na Badnjak. Izrazila je želju da prvi i posljednji put vidi svoje dijete.

''Ulazite unutra, iznijeli su ga zamotanog. Odmotali su ga u drugoj sobi, a ja sam prva napravila korak unazad, da skupim hrabrosti pogledati ga. Udahnula sam, napravila korak unaprijed i pogledala ga.

Kao da fali pola mene. I dan danas se tako osjećam. Iako je to sve prošlo, idete doma... Prazan zagrljaj. Ja sam mama bez djeteta'', kroz suze je rekla Zrile.

''Na Patologiji me vidjela sestra i vidjela je da se raspadam. Upitala me hoću li ga krstiti. Kažem 'ja bih, ali ne znam kako'. Kaže ona mlađoj sestri, 'ajde ga dovedite pored špine'. Pustila je vodu, uzela je rukom malo mlaza i pitala me kako bi se zvao. I rekla je 'Raul, ja te krstim'. Predivna gesta'', prisjetila se Zrile i kazala kako po njoj to sve nije tako trebalo biti, ali očito jest.

U Rijeci pokrenuta istraga

Nakon novinarskih upita iz Rijeke su priznali pogrešku.

"Meni je iskreno žao zbog ovog slučaja o kojem sam doznao u subotu temeljem novinarskog upita'', rekao je Alen Ružić, ravnatelj KBC-a.

''Odmah u subotu analizirao sam dostupnu medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljiva postavljena dijagnoza, međutim, nema pisane dokumentacije o eventualnim preporukama. Ja sam iščitavajući dokumentaciju očekivao takav nalaz u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji, ali ga nisam našao'', priznao je ravnatelj Ružić.

U KBC-u Rijeka nema liječnika s prizivom savjesti. Iako se jedan od trojice liječnika na priziv pozivao. Pokrenut je i službeni postupak za utvrđivanje eventualnih propusta u vođenju trudnoće ili nepravilnosti. Zatraženo je i očitovanje liječnika.

''Tako ćete istražiti i ovaj dio tumačenja Zakona da to nije dopušteno i eventualne preporuke liječnika za odlazak u Sloveniju, kako pacijentica tvrdi? Takve preporuke u pisanom obliku ne postoje, naš Zakon je vrlo jasan, imamo povjerenstvo za prekid trudnoće, dvostupanjsko'', istaknuo je Ružić.