Znanstvenica s Ruđera za Index: Možemo li slaviti kraj pandemije?
COVID-19, bolest uzrokovana virusom SARS-CoV-2, obilježio je zadnju godinu naših života. U gomili informacija kojima smo svaki dan bombardirani malo tko može reći gdje se točno trenutno nalazimo i kako bismo trebali gledati na budućnost - s optimizmom ili s pesimizmom.
Unatoč velikoj prisutnosti znanstvenika u medijskom prostoru, zbog situacije u kojoj se nalazi svijet, lažnih vijesti više je no ikada. Nažalost, njima u značajnoj mjeri pridonose čak i neki ljudi koji se predstavljaju kao znanstvenici i stručnjaci, iako to zapravo nisu.
S jedne strane tu su ljudi koji nas uporno obasipaju lažnim optimizmom s uvjeravanjem da je pandemija gotova te da epidemiološke mjere nemaju smisla ili da čak uzrokuju više štete za zdravlje nego koristi. Ima ih koji to tvrde još od prvog vala.
S druge strane često svjedočimo pretjerivanjima s dramom oko učinkovitosti cjepiva i njihove moguće nedjelotvornosti protiv novih sojeva.
Što od svega toga ima smisla, pokušali smo doznati kroz razgovor s dr. sc. Andrejom Ambriović Ristov, predstojnicom Zavoda za molekularnu biologiju na Institutu Ruđer Bošković, članicom vladinog Znanstvenog savjeta za covid-19.
Kako trenutno u Hrvatskoj stojimo s epidemijom? Imamo li razloga za otvaranje šampanjca i odustajanje od mjera, kako su neki prognozirali još ljetos?
Smirivanje epidemije, koja se opasno razbuktala krajem prošle godine, budi u nama optimizam. To smo postigli uvođenjem oštrijih mjera i samodisciplinom cijele populacije. No, još nije vrijeme za opuštanje jer nas malo neopreznosti može skupo koštati. Strpimo se još samo malo, držimo mjere čvrstima da nam se ne dogodi treći val. Upozoravajuće je to što nam je broj preminulih svaki dan još uvijek oko 20, što nam govori da je virus i dalje među nama i da prijeti. No, više nismo tako bespomoćni kao što smo do nedavno bili. Čini se da možemo očekivati veće količine cjepiva u idućim mjesecima. Zato nam treba još malo strpljenja, trebamo se cijepiti, naravno, ne preko reda, ali ne smijemo zaboraviti ono što smo tijekom zadnjih godinu dana naučili o tome kako se štititi od infekcije.
Što smo to imali prilike naučiti?
Uspjeli smo naučiti kako se štititi od virusa - držati fizičku distancu, prati ruke, nositi maske, ne okupljati se u velikim brojevima. Čak smo uspjeli razumjeti da je normalno da neki zaraženi ljudi mogu zaraziti veliki broj ljudi, a neki gotovo nikog u sličnim uvjetima. Naučili smo da su virusi nepredvidivi. Nikome više nije čudno da SARS-CoV-2 može izazvati jako različite simptome, od kratkotrajnog gubitka okusa i mirisa do teške upale pluća sa smrtnim ishodom. Naučili smo također kako kontrolirati epidemiju da ne divlja. Svakako treba čestitati građanima na tome što su svojim odgovornim ponašanjem doprinijeli kontroli epidemije.
Postoje ljudi koji se predstavljaju kao stručnjaci, a koji tvrde da su epidemiološke mjere nepotrebne, čak kontraproduktivne, da uzrokuju više štete nego koristi, ne samo u ekonomskom nego i u zdravstvenom smislu. Što mislite o tome?
Pratim epidemiju u cijelom svijetu od prvog dana i potpuno je jasno da to nije istina. Ako je država u stanju kontrolirati epidemiju, onda ekonomija ne trpi, a zdravstvo se ne bavi samo bolesnima od covida-19 već i svim drugim bolestima. Puštanje epidemije da se rasplamsa protivi se načelima humanosti jer se zna da će nastradati oni koji su u društvu najranjiviji.
Što znamo o cjepivima i cijepljenju? Vidite li neki problem u predstavljanju cjepiva?
U zadnjih godinu dana svatko od nas je barem nešto naučio o cijepljenju. Pandemija nam je poremetila život i većina ljudi je, srećom, ipak shvatila da je cijepljenje jedini izlaz. No, nameće se pitanje je li korisno svaki dan čitati o tome je li neko novo razvijeno cjepivo na vidiku, razlikuju li se cjepiva po učinkovitosti, je li dovoljna samo jedna doza ili nam ipak trebaju dvije, što ako se doze daju u većem razmaku - hoće li to poboljšati učinkovitost, koliko će dugo trajati zaštita od bolesti nakon cijepljenja, koje su nuspojave, što ako bolujemo od neke bolesti - smijemo li se cijepiti i čime se cijepiti itd. Pronaći prave odgovore na gomile ovih pitanja teško je čak i profesionalcima koji se samo time bave! Ipak, svi smo naučili da cijepljenje potiče dva tipa imunosnog odgovora - humoralni, koji podrazumijeva stvaranje protutijela, i stanični, u kojem se stvaraju stanice koje mogu napasti naše stanice koje su zaražene virusom. Također smo naučili da nas zajedničkim djelovanjem ta dva odgovora naš imunosni sustav štiti od bolesti te da cjepivo pokreće oba. Ipak, slažem se da je ogromna količina podataka u medijima nekad čak i štetna jer se stječe dojam da svatko od nas može procijeniti koje je cjepivo za njega bolje, a to stvarno nije istina.
Što mislite o raspravama o učinkovitosti cjepiva, o najavama nekih pojedinaca i organizacija da ne žele određena cjepiva i sl.?
Na početku procesa izrade cjepiva priželjkivali smo da nam cjepiva budu barem 50% učinkovita jer znamo da je to dovoljno. Npr. cjepiva za gripu učinkovita su između 40 i 60%, a znamo da nas štite. Sad su cjepiva protiv covida-19 tu i sva su učinkovita iznad 60%, no sad nam to pak nije dosta i opet započinjemo rasprave o tome koje je bolje, a koje lošije! Mislim da te rasprave jednostavno treba prekinuti. Pustimo znanstvenike, liječnike, epidemiologe, imunologe i regulatorna tijela da analiziraju svako pojedino cjepivo i ako neko cjepivo zadovolji sve zahtjeve, s povjerenjem ga prihvatimo kao učinkovito. Teško je da će vam bilo koji stručnjak moći dokazati koje je cjepivo bolje jer učinkovitost je samo jedna od karakteristika nekog cjepiva. Cjepiva štite većinu od izbijanja bolesti, ali štite sve koji su cijepljeni od teških oblika bolesti i posljedica koje ostavlja. Uz to, činjenica je da sva cjepiva koja će Europska medicinska agencija (EMA) odobriti imaju relativno blage nuspojave. Zašto nam to nije dovoljno? Sjetite se kako bismo na današnje podatke o učinkovitosti i dostupnosti reagirali prije godinu dana. Trenutno su nam najveći problem količine dostupnog cjepiva. Ali zašto da ne budemo sada malo strpljivi i ne pričekamo da se proizvede dovoljno doza, procijepimo se i pokušamo nastaviti živjeti što normalnije dalje. Dakle, da zaključimo, treba se cijepiti bilo kojim cjepivom koje je EMA odobrila i koje je dostupno.
Neki ljudi nemaju povjerenja u institucije, a neki su ga možda izgubili zbog kakofonije informacija i dezinformacija. Što možete njima poručiti?
Ja sam sretna zbog toga što je Hrvatska članica EU i što se možemo osloniti na EMA-u koja može procijeniti učinkovitost i sigurnost novih cjepiva. To je jako složen posao i zahtijeva suradnju velikog broja stručnjaka različitih specijalnosti. EMA se ne bavi samo time može li cjepivo zaštititi od bolesti nego i proizvodnim procesom kojim je ono napravljeno. Treba vjerovati njihovoj procjeni i zato podržavam stav vlade da će Hrvatska uvesti svako cjepivo koje EMA odobri.
Ljudi očito sa strahom reagiraju na pojavu novih varijanti virusa. Što mislite o tome?
Dok čekamo cjepivo, bombardirani smo gomilom informacija o novim varijantama virusa. Vjerujem da su mnogi zbunjeni i da se pitaju što to znači. Jesu li to novi virusi? Vraća li nas svaka nova varijanta na početak epidemije? Ja bih rekla da nema razloga za paniku. U svijetu virusa normalno je da zaraznija varijanta u potpunosti istisne onu tzv. domaću, običnu, koja je do tada vladala - jednostavno se međusobno natječu i pobjeđuje ona zaraznija. To nam se prvi put već dogodilo u proljeće 2020. godine. Tada smo više bili zabavljeni golemim porastom broja zaraženih u svijetu pa nas je to manje brinulo. No, virolozi su upozoravali da će s velikom količinom virusa u cirkulaciji rasti i broj novih varijanti, što se i dogodilo. Nove varijante su problem kada su zaraznije jer je onda porast broja zaraženih strmiji u razvoju epidemije. Također su problem kada su smrtonosnije jer će onda broj preminulih biti veći. I to je to što je važno kada govorimo o varijantama. Nova varijanta ne znači epidemiju od početka jer smo do sada puno toga naučili i napravili – od toga kako kontrolirati širenje virusa do toga kako napraviti cjepivo. Tu treba dodati da je za svaku novu varijantu, ako bude potrebe, moguće napraviti odgovarajuće cjepivo u relativno kratkom vremenu, i to samo zamjenom starog proteina S novim, mutiranim proteinima S u postojećim cjepivima. Vrlo je vjerojatno da ćemo se uskoro moći docjepljivati novim prilagođenim cjepivima, ako neka nova varijanta bude otporna na imunosni odgovor koji smo stvorili cjepivima. Zato je potrebno da cijelo vrijeme pratimo pojavljuju li se nove varijante i kakve su kako bismo mogli prilagođavati epidemiološke mjere i prilagođavati cjepiva. Međutim, smanjivanje ukupne količine cirkulirajućih virusa u svijetu, kao i velik broj cijepljenih ljudi, trebalo bi polako gasiti epidemiju i smanjivati nastajanje novih varijanti. Ne znamo hoće li virus ostati među nama godinama ili će nestati, no cijeli svijet je naučio jednu važnu lekciju i nadam se da smo iz nje izvukli pouku.
U jednom razgovoru rekli ste da stvaranje novih cjepiva nije problem jednom kada je tehnologija razvijena i testirana. Štoviše, rekli ste da biste sami u svojem laboratoriju od supstanci koje imate mogli napraviti novo cjepivo. U čemu je stvar i zašto ipak trebamo biti oprezni s registracijom novih cjepiva?
Tehnologija izrade vektorskih cjepiva je jako dobro poznata i mi u svom laboratoriju na Institutu Ruđer Bošković stvarno možemo, u par tjedana, proizvesti replikacijski defektne adenoviruse s ugrađenim genom za protein S virusa SARS-CoV-2, što je zapravo cjepivo. No ono što nije jednostavno je tehnologija proizvodnje velike količine tih istih adenovirusa te njihovo pročišćavanje za upotrebu. Trebate izgraditi pogon, optimizirati sve uvjete, uspostaviti kontrolu kvalitete, ništa od toga nije jednostavno. I opet se vraćam na regulatornu agenciju (EMA) koja, kad procjenjuje cjepivo, procjenjuje i kvalitetu proizvodnog procesa.
Primajte na mail pregled najčitanijih vijesti dana, na kraju svakog dana. Pretplatite se na Index Newsletter.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati