ZAPANJUJUĆI fenomen opisan u kontroverznoj studiji, prema kojem je šuma norveških smreka navodno "sinkronizirala" svoje električne signale uoči djelomične pomrčine Sunca, možda ima znatno jednostavnije objašnjenje. Dvojica ekologa sada nude novu teoriju koja se ne oslanja na ideju da drveće predosjeća astronomske događaje, piše Science Alert.

Oluja, a ne pomrčina

Nakon analize podataka iz izvorne studije, ekolozi Ariel Novoplansky i Hezi Yizhaq sa Sveučilišta Ben-Gurion u Izraelu predlažu jednostavnije objašnjenje. Oni smatraju da je zabilježena električna aktivnost u drveću bila uzrokovana padom temperature, prolaznom grmljavinskom olujom i nekolicinom lokalnih udara munja. Prethodna istraživanja već su pokazala da takvi čimbenici mogu izazvati slične reakcije kod biljaka.

"Za mene, ta studija predstavlja primjer unošenja pseudoznanstvenih tumačenja u biološka istraživanja", izjavio je Novoplansky. "Umjesto da razmotre jednostavnije, dobro dokumentirane okolišne čimbenike poput jake kišne oluje i obližnjih udara munja, autori su se priklonili privlačnijoj ideji da drveće iščekuje nadolazeću pomrčinu Sunca."

Što je tvrdila izvorna studija?

U listopadu 2022. godine, tijekom djelomične pomrčine Sunca, istraživači su u šumi u talijanskim Dolomitima zabilježili, kako su opisali, "individualne i kolektivne bioelektrične odgovore na pomrčinu". Tvrdili su da su starija stabla pokazivala jače signale prije i tijekom pomrčine, što bi mogao biti znak da se njihovo iskustvo iz prethodnih događaja prenosi na ostatak šume. Sugerirali su da smreke osjećaju nadolazeću promjenu u okolišu i koordiniraju svoj odgovor.

Argumenti protiv "iščekivanja" pomrčine

Novoplansky i Yizhaq u svom novom radu tvrde da to nije vjerojatno. Oni navode da je promjena u okolišu puno vjerojatnije bila grmljavinska oluja te nude nekoliko razloga zašto je izvorni tim istraživača mogao doći do pogrešnog zaključka. Kao prvo, pomrčine Sunca jedinstvene su po svojoj putanji, jačini i trajanju, pa bi starijim stablima bilo nemoguće koristiti "zapamćeno" znanje kako bi predvidjela sljedeću. Drugo, gravitacijske varijacije koje bi mogle poslužiti kao upozorenje bile bi iznimno male, otprilike usporedive s onima za vrijeme mladog Mjeseca.

Povrh svega, nije postojala stvarna potreba da drveće koordinira odgovor na pomrčinu. Radilo se o djelomičnoj pomrčini, uz smanjenje svjetlosti usporedivo s oblačnim danom što ne bi izazvalo veće poremećaje u fotosintezi ili drugim procesima.

"Pomrčina je smanjila svjetlost za samo oko 10.5 posto tijekom dva kratka sata, a za to vrijeme razina sunčeve svjetlosti bila je otprilike dvostruko veća od one koju stabla mogu iskoristiti", kaže Novoplansky. "Česte promjene naoblake na toj lokaciji mijenjaju kvalitetu i količinu svjetlosti s mnogo većim oscilacijama."

Upitna metodologija i zaključci

Istraživači ističu da je izvorna studija analizirala samo tri stabla i pet panjeva, što je premalen uzorak za donošenje zaključaka o cijeloj šumi. Mjerenja su vjerojatnije rezultat pojedinačnih reakcija stabala na udare munje, a ne suradnje šume kao kolektiva, tvrde Novoplansky i Yizhaq. Iako je poznato da biljke mogu "iščekivati" promjene u okolišu, poput pripreme za sušu na temelju ranih znakova u tlu, ideja da bi šuma mogla predvidjeti pomrčinu je, prema njima, neodrživa iz više razloga.

Istraživanje elektroma drveća - nabijenih molekula koje prolaze kroz njihove stanice - se nastavlja i bez sumnje će donijeti još uzbudljivih otkrića. No, Novoplansky upozorava na preuranjene zaključke. "Električna aktivnost drveća je stvaran fenomen, ali to je još uvijek novo područje istraživanja", kaže on. "Ideja da varijacije u električnim signalima, uočljive čak i u mrtvim deblima, mogu sadržavati pamćenje, iščekivanje ili kolektivni odgovor zahtijeva nekoliko nevjerojatnih pretpostavki, od kojih nijedna nije potkrijepljena u studiji."

"Šuma je dovoljno čudesna i bez izmišljanja iracionalnih, ali naizgled fantastičnih tvrdnji o anticipativnom odgovoru ili komunikaciji temeljenoj isključivo na korelaciji", zaključuje Novoplansky.