ZNANSTVENICI sa Sveučilišta Pennsylvania i Michigan uspjeli su stvoriti robota manjeg od milimetra, opremljenog vlastitim računalom, motorom i senzorima. Iako su nanostrojevi kakve poznajemo iz znanstvene fantastike još uvijek daleka budućnost, ovaj mikrorobot, manji od zrna soli, predstavlja revolucionaran korak prema tom cilju, piše Futurism.

Prvi robot koji osjeća, misli i djeluje

Desetljećima je znanstvenicima izmicala mogućnost izrade mikroskopskog robota koji se može samostalno kretati, osjećati svoju okolinu i donositi odluke. Dosadašnji pokušaji uglavnom su se oslanjali na vanjsku kontrolu, što je ograničavalo njihovu sposobnost obrade informacija i interakcije s okolinom.

No, ovaj novi rad, opisan u časopisu Science Robotics, predstavlja prekretnicu. "To je prvi sićušni robot sposoban osjećati, misliti i djelovati", izjavio je suautor studije Marc Miskin, docent elektrotehnike i sistemskog inženjerstva na Sveučilištu Pennsylvania.

Potencijal za medicinska čuda

Ovaj bi izum mogao postati platforma za razvoj mikroskopskih robota koji bi se mogli kretati unutar ljudskog tijela i obavljati medicinske zadatke, poput popravka tkiva ili ciljane dostave lijekova na teško dostupna mjesta.

Posjedovanje robota na mikronskoj skali, odnosno milijuntom dijelu metra, omogućilo bi pristup najmanjim jedinicama naše biologije. "Svako živo biće je u osnovi divovski kompozit od 100-mikronskih robota, i ako razmislite o tome, prilično je duboko to što je priroda izdvojila ovu jednu veličinu kao način na koji je željela organizirati život", rekao je Miskin.

Iako je uređaj još uvijek u eksperimentalnoj fazi, suautor David Blaauw sa Sveučilišta Michigan optimističan je: "Ne bi me iznenadilo da za 10 godina [tj. 2035. godine] budemo imali stvarne primjene za ovu vrstu robota".

Sićušni plivač na solarni pogon

Vizualno, robot podsjeća na mikročip, a izrađen je od sličnih materijala - silicija, platine i titana. Zaštićen je slojem stakla kako bi mogao funkcionirati u tekućinama. Za napajanje koristi solarne ćelije koje pokreću njegovo ugrađeno računalo i pogonski sustav. Robot se kreće plivanjem, koristeći par elektroda za stvaranje protoka u česticama vode koje ga okružuju.

Njegovo računalo je znatno sporije od modernog prijenosnika, ali dovoljno snažno da reagira na promjene u okolini, poput temperature. "Na ovoj razini, veličina robota i budžet snage usporedivi su s mnogim jednostaničnim mikroorganizmima", napisao je tim u studiji.

Sljedeći korak - komunikacija među robotima

Ključna značajka robota je mogućnost komunikacije s ljudskim operaterima. "Možemo mu slati poruke govoreći mu što želimo da učini", objasnio je Miskin, "a on nam može slati poruke natrag kako bi nam rekao što je vidio i što je radio."

Sljedeći veliki izazov je uspostavljanje komunikacije između samih mikrorobota. "Dakle, sljedeći sveti gral je zaista da oni komuniciraju jedni s drugima", zaključio je Blaauw.