ZNANSTVENICI su identificirali osobine zbog kojih će neki ljudi vjerojatnije vjerovati da čuju poruke mrtvih.

Prema najnovijem istraživanju, među medijima koji navode da komuniciraju s onozemaljskim svijetom uočena je predispozicija za visoku razinu apsorpcije zadataka, neobična slušna iskustva u djetinjstvu i veliku sklonost slušnim halucinacijama.

Ovo otkriće bi moglo pomoći stručnjacima da bolje razumiju iz kojeg razloga uz mentalne bolesti poput šizofrenije često dolaze i uznemirujuće slušne halucinacije.

Spiritualisti češće imaju pozitivna slušna iskustva (halucinacije)

Znanstvenici su često zainteresirani za takozvana spiritualistička iskustva gdje ljudi tvrde da vide ili čuju nešto što ne dolazi od dokazivog vanjskog podražaja; ova tema je interesantna i antropolozima koji proučavaju religijska i duhovna iskustva, ali i znanstvenicima koji proučavaju patološka halucinacijska stanja.

Stručnjaci pogotovo žele shvatiti zašto neki ljudi sa slušnim halucinacijama njih pripisuju duhovnom iskustvu, dok ih drugi doživljavaju kao nešto uznemirujuće što ugrožava njihovo mentalno zdravlje.

"Spiritualisti češće izvješćuju o ​​neobičnim slušnim iskustvima koja su pozitivna, s kojima se susreću rano u životu i koja često mogu kontrolirati", objasnio je psiholog Peter Moseley sa Sveučilišta Northumbria u Velikoj Britaniji.

Moseley i njegov kolega psiholog Adam Powell sa Sveučilišta Durham u Velikoj Britaniji ispitali su 65 medija iz Nacionalne unije spiritualista Ujedinjenog Kraljevstva i 143 pripadnika opće populacije regrutiranih putem društvenih mreža kako bi utvrdili što razlikuje spiritualiste od šire javnosti koja obično nema sposobnost "razgovora" s mrtvima.

44.6 posto ispitanih spiritualista izvijestilo je da svakodnevno čuje glasove, a 79 posto je kazalo da su takva iskustva dio njihovog svakodnevnog života. I dok je većina navela da čuje glasove u svojoj glavi, 31.7% je reklo kako čuju da oni dolaze izvana, piše Science Alert.

Razlika između spiritualista i opće populacije

Rezultati istraživanja su pokazali da spiritualisti mnogo više od prosjeka opće populacije vjeruju u paranormalne pojave i da im je manje važno što drugi ljudi misle o njima. Obično su svoje prvo iskustvo slušne halucinacije doživjeli kao mlade osobe; prosjek je bio 21.7 godina, a izvijestili su i o izraženoj sposobnosti usredotočenosti. Razina usredotočenosti je pojam koji opisuje potpunu fokusiranost na mentalne zadatke i aktivnosti ili izmijenjena stanja.

Pokazalo se da su spiritualisti skloniji iskustvima koja nalikuju na halucinacije i da prije svojih neobičnih iskustava obično nisu čuli za spiritizam, nego su na taj pojam naišli dok su tražili odgovore na svoja pitanja.

Studija je zabilježila da je visoka razina usredotočenosti u općoj populaciji bila u snažnoj korelaciji s vjerom u paranormalno, ali maloj ili nikakvoj sa sklonosti slušnim halucinacijama. Kod obje skupine, spiritualista i pripadnika opće populacije, nisu uočene razlike u razinama vjerovanja u paranormalno i osjetljivosti na vizualne halucinacije.

Što znače ti rezultati?

Stručnjaci smatraju da ovi rezultati pokazuju da je malo vjerojatno da će pritisak vršnjaka, pozitivan društveni kontekst ili sugestibilnost zbog vjerovanja u paranormalno utjecati na "sposobnost" razgovora s mrtvima. Dapače, osobe koje "čuju" mrtve prihvaćaju spiritualistički pogled na svijet jer se on poklapa s njihovim dotadašnjim iskustvom.

"Za naše sudionike spiritualizam je odgovor na neobična iskustva iz djetinjstva, kao i za česte slušne pojave koje doživljavaju kao prakticirajući mediji", rekao je Powell.

"Ta iskustva više proizlaze iz posjedovanja određenih sklonosti ili sposobnosti nego iz vjerovanja u mogućnost kontaktiranja mrtvih", dodao je.

Stručnjaci su naveli kako će buduće studije istražiti raznolik kulturni kontekst kako bi se bolje razumio odnos između usredotočenosti, vjerovanja i neobičnog iskustva komunikacije s mrtvima.

Istraživanje naziva When spirits speak: absorption, attribution, and identity among spiritualists who report "clairaudient" voice experiences objavljeno je u časopisima Mental Health, Religion and Culture.