VENERU se dugo smatralo Zemljinim zlim blizancem. Iako su oba planeta otprilike iste veličine i nastala su u istom dijelu Sunčevog sustava, Venera je znatno negostoljubivija za život kakav poznajemo. Njezine površinske temperature mogu doseći i 480 Celzijevih stupnjeva, oblaci su joj sastavljeni od sumporne kiseline, a atmosferski tlak na površini gotovo je 100 puta veći od Zemljinog, što odgovara tlaku na dubini od 900 metara pod vodom.

Ispod svih tih ekstremnih uvjeta, kako sugerira međunarodni tim istraživača u novom radu prihvaćenom za objavu u časopisu Icarus, planet bi mogao skrivati goleme šuplje strukture ispunjene lavom, piše Futurism.

Potencijalno goleme strukture

Tzv. cijevi od lave, koje nastaju kao nusprodukt vulkanske aktivnosti nakon povlačenja tekuće lave, na Zemlji su uobičajena pojava, a vjeruje se da postoje i na Mjesecu i Marsu.

Iako na Veneri ne bi mogle poslužiti kao skloništa za svemirske putnike zbog previše ekstremnih uvjeta za bilo kakvu ljudsku prisutnost, argumenti u prilog njihovom postojanju sve su snažniji. Jedan od razloga je površinska gravitacija planeta, koja iznosi samo oko 91 posto Zemljine, što omogućuje da cijevi široke i do jednog kilometra budu strukturno stabilne.

"Naši rezultati sugeriraju da cijevi od lave široke nekoliko stotina metara mogu ostati stabilne, a te se dimenzije podudaraju s promatranim veličinama venerijanskih kanala", navodi se u radu.

Potraga za dokazima

Istraživači sada pozivaju na "buduće misije sa sposobnostima snimanja u višoj rezoluciji i geofizičkog istraživanja" kako bi se tražili nizovi jama, kružne udubine pronađene na nekoliko planetarnih tijela, takozvani "svjetlarnici", odnosno vertikalni otvori koji vode u podzemne kanale, te podzemne šupljine.

Znanstvenici su koristili uobičajenu tehniku, analizu graničnih konačnih elemenata (FELA), kako bi procijenili gornje granice veličina cijevi od lave koje bi mogle postojati na Venerinoj površini.

Ovi se nalazi nadovezuju na prethodne studije koje su pokušale modelirati "eksplozivni vulkanizam" planeta. Studija provedena prošle godine također je zaključila da bi cijevi od lave doista mogle postojati na planetu.

"Cijevi od lave na Zemlji imaju manji volumen, na Marsu nešto veći, a na Mjesecu još veći. A onda imamo Veneru, koja u potpunosti odudara od tog trenda i pokazuje naznake cijevi s iznimno, iznimno velikim volumenom", rekla je prošle godine istraživačica sa Sveučilišta u Padovi Barbara De Toffoli, a prenio je New Scientist.

Buduće misije pod upitnikom

Izravna potvrda postojanja ovih ogromnih kanala mogla bi se pokazati iznimno teškom. Osim ekstremnog okruženja na površini, planet je prekriven debelim slojem gustih oblaka, što analizu njegove površine iz orbite čini velikim izazovom.

Unatoč tome, NASA-ina misija DAVINCI (Deep Atmosphere Venus Investigation of Noble gases, Chemistry, and Imaging), čije je lansiranje okvirno zakazano za 2030. godinu, uključivat će orbiter i atmosfersku sondu za istraživanje površine planeta.

Dodatna misija, nazvana VERITAS (Venus Emissivity, Radio Science, InSAR, Topography, and Spectroscopy), osmišljena je za skeniranje površine planeta pomoću blisko-infracrvenih i radarskih instrumenata visoke rezolucije.

Dok je misija DAVINCI preživjela značajna proračunska rezanja i dodijeljena su joj sredstva za dodatnu godinu, sudbina misije VERITAS i dalje je neizvjesna. Prijedlog NASA-inog proračuna Trumpove administracije ukinuo bi obje misije, no protuprijedlog Kongresa, koji je nedavno odobrio Senat, održao je na životu nade za potragom za pretpostavljenim Venerinim cijevima od lave.