ZNANSTVENICI su prvi put uspjeli dobiti ribonukleinsku kiselinu (RNA) tasmanskog tigra, izmrle životnje, objavili su istraživači sa Sveučilišta u Stockholmu, a taj revolucionarni uspjeh povećava izglede za oživljavanje životinje za koju se prije smatralo da je zauvijek izgubljena, prenosi francuska novinska agencija AFP.

"RNA nikada prije nije dobiven i sekvencioniran iz izumrle vrste", rekla je Love Dalen, profesorica evolucijske genomike na Sveučilištu u Stockholmu i jedna od voditeljica projekta.

Prema njezinim riječima, ovo je mali korak ka tome da će u budućnosti biti moguće oživjeti izumrle vrste.

RNA 130 godina starog primjerka tasmanskog tigra

Dalen i njezin tim uspjeli su sekvencionirati baznu sekvencu RNA na 130 godina starom primjerku tasmanskog tigra - čuvanom na sobnoj temperaturi u Švedskom prirodoslovnom muzeju. Na temelju toga su uspjeli rekonstruirati RNA njegove kože i skeletnih mišića.

"Ako želite oživjeti izumrlu životinju, onda morate znati gdje su geni i u kojim su tkivima regulirani", objasnila je Dalen, ističući da je potrebno poznavati i DNA i RNA. Jedna od najvažnijih zadaća RNA je prijenos genetskih informacija između DNA i ribosoma.

Posljednji poznati živući tasmanski tigar, poznat i kao psoglavi vučak ili tilacin, uginuo je u zatočeništvu 1936. u zoološkom vrtu Beaumaris u Tasmaniji. Nakon europske kolonizacije Australije životinja je proglašena štetočinom, a vlasti su nudile nagradu za svaku ubijenu odraslu životinju.

Zašto su znanstvenici odlučili oživjeti ovu vrstu tobolčara?

Daniela Kalthoff, zadužena za zbirku sisavaca u Prirodoslovnom muzeju, rekla je da je ideja o mogućem oživljavanju tasmanskog tigra "uzbudljiva ideja". "Ovo je fantastična životinja i voljela bih je ponovno vidjeti uživo", rekla je, pokazujući crno-smeđu prugastu kožu koju su istraživači koristili u svojoj studiji.

Ovu vrstu tobolčara znanstvenici su odlučili oživjeti između ostalog i zato što je njezino prirodno stanište u Tasmaniji uglavnom očuvano. Njihova otkrića također su važna za proučavanje pandemičnih RNA virusa. RNA je nositelj genetske informacije u nekim vrstama virusa. Mnoge pandemije, poput koronavirusa ili španjolske gripe, bile su uzrokovane RNA virusima, objasnila je Dalen.

"Mogli bismo zapravo ići i tražiti te viruse u ostacima divljih životinja pohranjenim u muzejskim zbirkama. To bi nam zapravo moglo pomoći da shvatimo prirodu pandemija i odakle pandemije dolaze", rekla je. Studija otvara vrata korištenju muzejskih zbirki na ovaj novi način.

"Postoje milijuni i milijuni osušenih koža i osušenih tkiva insekata, sisavaca i ptica u muzejskim zbirkama širom svijeta, a sada bi se zapravo moglo otići i oporaviti RNA iz svih tih uzoraka", rekla je Dalen.