CRNA smrt, jedna od najsmrtonosnijih pandemija u ljudskoj povijesti koja je izbrisala gotovo polovicu europskog stanovništva, možda je bila potaknuta kataklizmičkom vulkanskom erupcijom, otkriva nova studija. Istraživači su, proučavajući godove drveća, uzorke leda s Antarktike i Grenlanda te povijesne zapise, sklopili mozaik koji objašnjava pozadinu ove povijesne tragedije, a svoja su otkrića objavili u četvrtak u časopisu Communications Earth & Environment, piše CNN.

Savršena oluja za pandemiju

Autori studije vjeruju da se velika erupcija dogodila oko 1345. godine, otprilike dvije godine prije izbijanja pandemije. Iako lokacija vulkana nije poznata, pretpostavlja se da je bio u tropskom pojasu. Golemi oblak vulkanskog pepela zamračio je nebo nad Sredozemljem, blokirajući sunčevu svjetlost na nekoliko godina. To je dovelo do pada temperatura i propasti usjeva, pišu autori.

Suočeni s nestašicom, talijanski gradovi-države poput Venecije i Genove okrenuli su se hitnom uvozu žitarica iz crnomorske regije kako bi prehranili stanovništvo. No, brodovi koji su prevozili žito nosili su i smrtonosnog slijepog putnika - bakteriju Yersinia pestis, uzročnika kuge. Patogen, koji potječe iz populacija divljih glodavaca u Srednjoj Aziji, tako je stigao u Europu i pokrenuo pandemiju koja ju je opustošila.

Smrtonosni teret

"Bakterija kuge inficira buhe štakora, koje traže svoje preferirane domaćine - štakore i druge glodavce. Nakon što ti domaćini umru od bolesti, buhe se okreću alternativnim sisavcima, uključujući ljude", pojasnio je suautor studije Martin Bauch, povjesničar s Leibnizovog instituta za povijest i kulturu istočne Europe.

"Buhe štakora privlače skladišta žitarica i mogu preživjeti mjesecima na žitnoj prašini kao izvoru hrane, što im je omogućilo da izdrže dugo putovanje od Crnog mora do Italije", dodao je Bauch. "Nakon dolaska u lučke gradove, žitarice su smještene u središnje žitnice, a zatim preraspodijeljene na manja skladišta ili dalje trgovane." Između 1347. i 1351. godine, Crna smrt usmrtila je najmanje 25 milijuna ljudi te ostavila duboke društvene i ekonomske posljedice diljem svijeta.

Tragovi u drveću i ledu

Iako se i ranije znalo da su brodovi i trgovina žitom imali ključnu ulogu u širenju Crne smrti, ova je studija prva koja sugerira da je vulkanska erupcija bila prva domina u nizu događaja koji su doveli do pandemije. "Otkrio sam da se najizraženija glad u 13. i 14. stoljeću dogodila upravo u godinama koje su neposredno prethodile Crnoj smrti", rekao je Bauch. "Zašto Crna smrt stiže točno 1347. i 1348. godine, barem u Italiji, ne možemo objasniti bez te pozadine gladi izazvane klimom."

Bauch je surađivao s Ulfom Büntgenom, profesorom sa Sveučilišta Cambridge, koji proučava godove drveća. "Govorimo o nečemu što se dogodilo prije 800 godina", istaknuo je Büntgen. Godovi drveća nude rekonstrukciju klime visoke rezolucije - širi godovi ukazuju na povoljne uvjete, a uži na loše, poput hladnoće.

Analiza je pokazala drastično pogoršanje klime upravo u godinama nakon pretpostavljene erupcije. Büntgen je također ispitao podatke iz ledenih jezgri, gdje su pronađeni skokovi sumpora, što je jasan pokazatelj vulkanske aktivnosti. "Ti su dokazi potpuno neovisni o drveću, a odnose se na vulkansku erupciju", rekao je.

Rješenje stare zagonetke

Vulkansko podrijetlo krize pomoglo bi objasniti i jednu od najvećih zagonetki Crne smrti - zašto su neki dijelovi Europe izgubili do 60% stanovništva, dok su drugi ostali gotovo netaknuti. "Na primjer, kuga se nije proširila na Rim ili Milano", rekao je Bauch.

"To su veliki gradovi, ali bili su okruženi područjima za proizvodnju žitarica, tako da nisu morali uvoziti tako hitno kao Venecija i Genova." Ova teorija podupire ideju da je Crna smrt bila složen događaj, uvjetovan nizom prirodnih, društvenih i ekonomskih čimbenika. "Mnogo se stvari moralo poklopiti", zaključio je Büntgen, "a da samo jedna od njih nije bila prisutna, onda se ova pandemija ne bi dogodila."