U HRVATSKOM javnom prostoru zabrana rada nedjeljom pitanje je koje svakih nekoliko godina ispliva na površinu te snažno pokazuje svoj polarizirajući karakter. Zabrana rada nedjeljom izglasana je davne 2003. godine u mandatu koalicijske vlade Ivice Račana i 2008. godine u mandatu Ive Sanadera.

U oba slučaja Ustavni sud srušio je zabrane nakon svega nekoliko mjeseci obrazloženjem kako zabrana rada nedjeljom ne predstavlja adekvatan oblik zaštite radničkih prava, narušava poduzetničke slobode i djeluje diskriminatorno, s obzirom na niz izglasanih izuzeća. Ta tema nastavlja se periodički pojavljivati u medijima od 2017. godine pod pritiskom crkvenih udruga i sindikata, ali je pitanje zabrane kulminiralo krajem prošle godine najavom ministra gospodarstva Darka Horvata o planiranim izmjenama Zakona o trgovini. 

>> Udruga Lipa ima novi projekt: Stručnjaci će ocjenjivati rad vlade

Naime, predložene izmjene išle bi u smjeru uvođenja restrikcija i dopuštenja za rad 8-12 nedjelja u godini. Ministrove najave o planiranoj analizi treba uzeti s oprezom jer Izvješće Vlade RH o provedbi plana zakonodavnih aktivnosti za 2018. godinu pokazuje da je vlada provela procjenu učinka propisa za samo 17 od 68 planiranih zakona u toj godini. Ipak, neovisno o spomenutoj statistici i najavljenoj nepristranosti eventualne buduće analize, na ovom mjestu ukratko se analiziraju ekonomski efekti zabrane i utjecaj iste na međunarodnu konkurentnost hrvatskog gospodarstva. 

Hrvatsko gospodarstvo usmjereno je na trgovinu i turizam

Poznato je kako je hrvatsko gospodarstvo izuzetno usmjereno na turizam i trgovinu kao komplementarnu djelatnost, a s vremenom je ta usmjerenost postala sve izraženija. 

Takav trend zorno predočuju podaci Eurostata prezentirani na Slici 1 i 2. Naime, bruto dodana vrijednost (BDV) ostvarena u trgovini i srodnim sektorima kao postotak BDP-a te udio tako stvorene sektorske BDV u ukupnoj BDV značajno nadmašuje prosjeke zabilježene u državama EU-28. Također, udio troškova plaća zaposlenika u trgovini na veliko i malo, transportu, hotelijerstvu i uslužnim djelatnostima povezanima s pripremom hrane u BDP-u za 20% je veći od prosjeka zabilježenog u državama EU-28. Iz priloženih podataka vidljivo je da hrvatsko gospodarstvo daleko više ovisi o trgovini i srodnim djelatnostima od ostatka EU, a isto bi se moglo reći i za kupovnu moć zaposlenih u sektoru i prihode opće države po osnovi poreza i doprinosa.

Slika 1.

Slika 2.

Slika 3.

Premda još nismo mogli vidjeti detaljan prijedlog nove verzije Zakona o trgovini, sigurno je da će njegova primjena u najavljenom modelu od 8-12 radnih nedjelja u godini stvoriti konfuziju u očima domaćih i inozemnih potrošača te poskupjeti njegovu implementaciju i monitoring nadležnih inspekcijskih službi. Naime, za očekivati je određena izuzeća koja će snalažljiviji trgovci uspjeti iskoristiti i tako prouzročiti efekt diskriminacije. Osim toga, za očekivati je problem u distribuciji tiskovina, što bi moglo negativno djelovati na izdavačku djelatnost. Također, u pograničnim područjima uz granicu s Bosnom i Hercegovinom, Slovenijom i Mađarskom za očekivati je prelijevanje dijela prometa u susjedne države, a ne treba zanemariti niti mogući efekt preusmjeravanja potrošnje na online platforme (većinom strane), čime se pomaže jačanju inozemnih ekonomija. U konačnici, planirana izravna strana ulaganja i poslovno širenje subjekata koji su u ovim sektorima već prisutni na hrvatskom tržištu ozbiljno je dovedeno u pitanje čak i samim najavama uvođenja eventualnih restrikcija.

Nedjeljom radi samo 4,4 posto radnika

U pozivanju na zabranu rada nedjeljom prenaglašava se dimenzija problema, zanemaruju se usporedbe sa stanjem u drugim članicama EU i ne uzima se dovoljno u obzir iskustvo nama usporedivih država poput Mađarske i Poljske u odnosu na Austriju i Njemačku. Podaci Eurostata pokazuju kako nedjeljom u dobnoj skupini od 15-64 godine u Hrvatskoj radi osjetno manji postotak posloprimaca u odnosu na prosjek država EU-28 (4,4% u odnosu na 12,7%) (Slika 4). Isto se može reći i za podatke Eurofounda iz 2015. godine koji govore da je Hrvatska bila na 15. mjestu u Europskoj uniji prema postotku zaposlenih koji su radili nedjeljom 1-4 puta mjesečno (oko 33% zaposlenih). Nadasve je zanimljivo iskustvo Mađarske i Poljske kao usporedivih članica EU u kojima su trenutačno na čelu konzervativne vlade koje poseban naglasak stavljaju na obiteljske vrijednosti i koncept neradne nedjelje. 

Slika 4.

Mađarska je 2015. godine donijela zabranu rada nedjeljom, ali je 2016. ubrzo odustala od istog zakona ne samo pod pritiskom poslodavaca, već i ogromnog broja radnika koji su smatrali da će zabrana dovesti do pada njihovih nadnica i povećanja opterećenja tijekom preostalih radnih dana u tjednu. U Poljskoj je od 1. 1. 2020. postrožen zakon koji regulira rad nedjeljom i broj radnih nedjelja prepolovljen je s 14 na 7. No čak i prije recentnog pooštravanja zakona istraživanje poljskog Parlamentarnog ureda za analizu iz 2019. pokazuje da je promet malih trgovaca pao za 20-30% od kada je nastupilo uvođenje restrikcija, a dio prometa se prelio prema velikim trgovačkim lancima i online platformama. 

Takav ishod potpuno je suprotan izvornoj intenciji zakonskih promjena koje su trebale ići u smjeru veće zaštite manjih trgovina. Značajan broj poljskih građana nezadovoljan je ovakvim promjenama i zadnje ankete iz prosinca 2019. govore da čak 36% građana podržava potpuno ukidanje zabrane rada nedjeljom, dok 24% podržava ograničavanje na samo dvije neradne nedjelje mjesečno. 

Negativni efekti na rast i konkurentnost

Iz provedene analize vidljivo je da bi prijedlog zabrane rada nedjeljom imao negativne efekte na rast i konkurentnost hrvatskog gospodarstva. Daleko konstruktivnije rješenje koje ima potencijal za uvažavanje interesa svih ključnih dionika u ovom tematskom području jest izmjena i dopuna Zakona o radu koja bi propisala minimalno povećanje plaće za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Naravno, to bi bilo potrebno učiniti u okviru temeljito provedenog socijalnog dijaloga sa sindikatima i poslodavcima u sektoru trgovine i ostalim povezanim sektorima. U trenutačnoj situaciji sve većeg nedostatka radne snage u svim sektorima, pa tako i trgovini, konkurencija i borba za radnike u uvjetima slobode najbolje će zaštiti i stvoriti bolje uvjete za same radnike, dok će prisilno zatvaranje trgovina nedjeljom izazvati značajne negativne posljedice. 

Ako će pak vlada RH i dalje inzistirati na prijedlogu zabrane rada nedjeljom, takav će ishod negativno utjecati na stabilnost javnih politika koje uređuju poduzetničko okruženje, na percepciju vlade kao aktera koji promišlja dugoročno kao i na sklonost prema preuzimanju poduzetničkog rizika, kao 3 od ukupno 103 indikatora na temelju kojih se izračunava Indeks globalne konkurentnosti. Primjenom metodologije Svjetskog gospodarskog foruma Hrvatska bi na globalnoj ljestvici konkurentnosti iz 2019. pala sa 63. na 64. mjesto, dok bi se u tom slučaju Filipini popeli jednu stepenicu ispred Hrvatske. 

*Kristijan Kotarski profesor je političke ekonomije na Fakultetu političkih znanosti. Analiza je nastala u sklopu projekta Barometar konkurentnosti udruge poreznih obvenika Lipa