PREMIJER Andrej Plenković posljednjih je dana više puta u javnost slao poruke da su epidemiološke mjere koje se provode u Hrvatskoj dovoljne, da nam broj novozaraženih stagnira, da se s tim slažu i članovi Znanstvenog savjeta te da stoga nema potrebe za uvođenjem strožih mjera.

"Konstatirali smo da postoji vrlo jasan zajednički nazivnik da su mjere koje poduzimamo primjerene i proporcionalne ugrozi koju epidemija u ovome trenutku predstavlja za zdravlje naših sugrađana", rekao je Andrej Plenković novinarima nakon višesatnog sastanka Savjeta u vladi.

"Ocijenili smo da je ukupna dosadašnja borba protiv covida-19 bila kvalitetna. Dobro je što vidimo da se dinamika zaraze proteklih dana znatno smanjila u odnosu na prethodne tjedne", ustvrdio je Plenković.

No iz istupa većine članova Znanstvenog savjeta posljednjih dana iščitava se da brojevi zaraženih nisu dobar pokazatelj kretanja epidemije jer je njezino praćenje izmaklo kontroli te da se stoga treba koncentrirati na brojeve novoprijavljenih u bolnice, onih na respiratoru i umrlih.

Naravno, mišljenja Znanstvenog savjeta ne obavezuju vladu, na što je Plenković u više navrata upozorio. S druge strane, razilaženja vlade sa znanošću izazivaju zabrinutost.

>>Plenković: Stavovi ljudi iz Znanstvenog savjeta nisu obvezujući za vladu i Stožer

>>Šefica HUBOL-a o Stožeru: Nemaju hrabrosti priznati da je epidemija van kontrole

Zbog ovakvih kontradiktornih poruka pokušali smo kroz intervju doznati što o epidemiološkoj situaciji u Hrvatskoj i komunikaciji o njoj misli jedan od naših najuglednijih znanstvenika u svijetu, Nenad Ban, profesor strukturne molekularne biologije na prestižnom Švicarskom federalnom tehnološkom institutu (ETH) u Zürichu, koji je ujedno i član Znanstvenog savjeta vlade. On je hrvatskoj javnosti postao poznat posebno po tome što mu je 2009. za malo izmakla Nobelova nagrada.

Mislite li da je navodna stagnacija broja zaraženih o kojoj posljednjih dana slušamo realna ili je rezultat smanjenja u broju testiranja i promjena u strategiji testiranja?

Smatram da se trenutačna situacija što se tiče širenja covida-19 u Hrvatskoj ne može dobro procijeniti. Povećani postotak pozitivnih testova je zabrinjavajuć, kao i dojave o gužvama pri provođenju testova. Dakle, trenutačni podaci koji ukazuju da dnevni broj zaraženih stagnira moraju se uzeti s dozom opreza. U situaciji kada broj oboljelih raste mnogi ljudi će početi izbjegavati centre za testiranje, što će dodatno povećati nepouzdanost skupljenih podataka. Međutim, također je moguće da su mnogi ljudi shvatili ozbiljnost situacije i vidjeli s kojim se problemima suočavaju zdravstveni djelatnici u bolnicama te da su promijenili ponašanje i da to dovodi do usporavanja širenja virusa. Istina je vjerojatno negdje u sredini. Trenutačno smo u jako nestabilnoj situaciji što se tiče širenja pandemije, brojevi oboljelih su veliki i svaka greška u procjenama ili promjene u ponašanju stanovništva mogli bi dovesti do ponovnog rasta broja slučajeva, što bi bila kap koja bi prelila čašu. Jedina znanstveno opravdana strategija u ovoj situaciji je da se mjere podese tako da se brojevi oboljelih, uz mali postotak pozitivnih testova u broju testiranja, spuste do razine na kojoj se opet može pratiti tijek zaraze putem praćenja kontakata.

Mislite li da su mjere koje se trenutno provode dovoljne? Mislite li da ih treba pooštriti ili pooštriti njihovo provođenje, ili i jedno i drugo?

Trenutačna situacija i sve iskustvo s pandemijama ukazuju da je potrebno reagirati što je moguće odlučnije i ranije. U nekom smislu bolje je biti malo prerestriktivan i onda popustiti mjere nego čekati da problemi postanu očiti. U ovakvim situacijama važno je dobiti savjet od epidemiologa koji mogu matematički modelirati trenutačan trend širenja zaraze i usporediti ga s podacima u susjednim zemljama kako bi se moglo na vrijeme reagirati. Upravo za takve procjene epidemiolozima su potrebni pouzdani podaci o širenju bolesti, koje mi trenutačno u Hrvatskoj nemamo.

Na žalost, pravovremene i često sasvim ispravne odluke o uspostavljanju novih mjera ponekad budu sasvim krivo interpretirane. Razlog tome je da se one moraju provesti kada situacija u zdravstvu još nije kritična, na neki način prije nego što svima postane očito zašto se mjere donose, pa ih zbog toga javnost često percipira kao strože od potrebnih. Međutim, pravovremenim reakcijama i mjerama sprječava se nekontrolirano povećanje broja bolesnih i potreba za drastičnim mjerama poput lockdowna, što svi želimo izbjeći.

Što se tiče trenutačne situacije u Hrvatskoj, očito je da je potrebno inzistirati da se mjere koje su na snazi i provode, a bilo bi također dobro dodati neke mjere i preporuke koje nisu previše restriktivne, ali su se pokazale korisnima u drugim zemljama.

Vlasti su više puta od početka pandemije donosile određene odluke koje su bile protivne epidemiološkim mjerama, stvarale su neke izuzetke. Time su slale kontradiktorne poruke i slabile povjerenje građana u rad Stožera, ali i u naše stručnjake. Mislite li da bi vlasti trebale biti dosljednije, pa i u slučaju Kolone sjećanja?

Mislim da je dosljedna komunikacija s javnošću osnova da se uspostavi povjerenje i da se pravilno objasne razlozi koji stoje iza raznih odluka. Na žalost, bilo je dosta situacija gdje su u istim novinama i u istom danu bile objavljivane kontradiktorne izjave ili izjave izvan konteksta koje se mogu interpretirati na sasvim suprotan način. Na primjer, u istom danu je u jednom intervjuu izjavljeno da su nam bolnički kapaciteti pod velikim pritiskom, a u drugom da je relativno mali postotak respiratora trenutačno zauzet. Obje tvrdnje u tom su trenutku bile istinite, ali je tvrdnja o respiratorima poslala sasvim krivu poruku ako se ne uzme u obzir širi kontekst. Naime, broj ljudi koji razvije težak oblik bolesti uvijek kasni tjednima nakon što su primijećeni prvi simptomi. Upravo zato se u sljedećim tjednima broj oboljelih na respiratorima povećao do kritične granice dostupnih resursa u bolnicama.  

Što se tiče izuzetaka, razne zemlje znaju dozvoljavati odstupanja od propisanih pravila. Međutim, ako se tako nešto dozvoli, potrebno je jako pažljivo procijeniti situaciju i propisati dodatna pravila ponašanja kako bi se spriječila zaraza povezana s događanjem.

Dio javnosti, među kojima ima i znanstvenika, smatraju da je bolje širiti pozitivu oko epidemiološke situacije, pa čak možda i uljepšavati ocjene, jer od crnih informacija i prognoza imamo više štete nego koristi. Slažete li se s njima?

Mislim da je jako važno ustanoviti i komunicirati što realističnije procjene, kako u pogledu načina na koji se covid-19 širi tako i u pogledu simptoma bolesti. To nije jednostavno jer se preuveličane procjene u bilo kojem pravcu šire mnogo brže od umjerenih. Svakako je neodgovorno i opasno relativizirati opasnost od covida-19 i uljepšavati situaciju, jer pozivajući se na takve izjave određen broj ljudi će početi ignorirati problem s kojim smo suočeni, što će dovesti do svih gore navedenih problema. Pretjerivati s crnim prognozama je isto tako problematično jer će se neki ljudi sasvim izolirati i prestati sa svim aktivnostima, što također, naravno, nije dobro.

Može li širenje neutemeljene pozitive u konačnici biti štetnije za gospodarstvo, koje se pokušava spasiti, od objektivnog upozoravanja na opasnost i kako?

Širenje neutemeljenih tvrdnji može biti jako štetno. Treba poduzimati korake da se bolest drži pod kontrolom sve dok veliki dio populacije ne bude u mogućnosti primiti cjepivo. To je jedina znanstveno opravdana strategija. Balansirati na rubu provalije nije. To je očito iz svih teoretskih i eksperimentalnih epidemioloških modela o širenju covida-19, a potkrijepljeno je nebrojenim "eksperimentima" uživo. Nije potrebno biti znanstvenik da bi se moglo procijeniti koje su se zemlje do sada bolje nosile s pritiskom na zdravstveni sistem, a u isto vrijeme uspijevale održavati ekonomske aktivnosti. Tu sigurno ne spadaju Švedska i SAD. Sasvim je prihvatljivo otvoriti diskusiju koja će suprotstaviti različite strategije što se tiče mogućih odgovora na širenje covida-19. Jedna strategija je da se pandemija kontrolira, a druga da se pandemija proširi uz značajne žrtve i negativne posljedice na zdravstveni sistem. Na žalost, nema srednjeg puta gdje bi bilo moguće kontrolirati pandemiju u situaciji gdje je broj oboljelih konstantno visok, a put zaraze se ne može slijediti. To ne samo da nije održivo nego je i riskantno i neproduktivno jer nema nikakve indikacije da je širenje bolesti u Hrvatskoj na vrhuncu i da je veliki dio populacije u Hrvatskoj prebolio covid-19.

Mjere neće biti različite ako se brojevi zaraženih održavaju na niskim vrijednostima ili na visokim vrijednostima. Dakle, ako je jasno da se covid-19 ne može pustiti da se nekontrolirano širi, onda nema nikakvog razloga podešavati mjere tako da postoji konstantan veliki broj oboljelih. Daleko je razumnije uspostaviti mjere koje će te brojeve smanjiti i onda održavati takvu stabilniju situaciju koja će omogućiti pravovremene blaže reakcije.

Biografija puna priznanja

Nenad Ban rođen je u Zagrebu, gdje je diplomirao na PMF-u. Doktorirao je 1994. na odjelu za biokemiju na Kalifornijskom sveučilištu u Riversideu. Postdoktorski studij od 1995. do 2000. proveo je na Yaleu, gdje je u skupini Thomasa Steitza ostvario pionirske rezultate u otkrivanju strukture ribosoma. 2009. za malo mu je izmakla Nobelova nagrada. Naime, Ban je bio prvi autor na nekima od ključnih otkrića za koja je Steitz s Venkatramanom Ramakrishnanom i Adom Yonath dobio Nobelovu nagradu. No osvojio je brojna druga prestižna priznanja poput internacionalne nagrade Heinrich Wieland u 2010. Iste godine za svoja istraživanja dobio je i grant od 2.5 milijuna eura koji Europski istraživački savjet (ERC) dodjeljuje najboljim znanstvenicima. Objavio je desetke radova u najprestižnijim svjetskim časopisima kao što su Nature i Science.

2017. Ban je dobio jednu od najuglednijih i financijski najizdašnijih nagrada u medicini, Ernst Jung Prize, tešku 300.000 eura.