MARIO Križanac, župnik župe Presvetog Trojstva iz Reke, čini se, ne misli stati s iznenađenjima za svoje vjernike. Nakon što je nedavno naprasno raspustio župni zbor zbog, kako je rekao, tračanja i širenja negativnih vibracija, i tako iznenadio cijelu Hrvatsku, ovaj ih je put šokirao ceduljama koje su neki vjernici pronašli na svojim vratima i u sandučićima kad su se vratili s posla, piše Podravski.

Jedan od takvih je i David Pokos, koji je taj papirić fotografirao i stavio na svoju Facebook stranicu. U cedulji piše ovo: „Dragi župljani i poštovani prijatelji župe Reka, zahvaljujemo na dosadašnjoj materijalnoj i duhovnoj pomoći. U 2019. godini naša župa želi postaviti vanjski križni put kod crkve u Reki. Na taj način ćemo kao vjernici moći moliti i slaviti Boga te imati uređeniji prostor. Pozvani ste pridružiti se da zajedno izgrađujemo našu župu“ – stoji uvodno, no onda kreće cjenik.

Ime na glavnom križu košta 3000 kuna

"Preporučamo da obitelj prema mogućnosti daruje 100 kuna. Ako želite da vaše ime bude uz postaju križnog puta, potrebno je donirati iznos od 1000 kuna, a za vaše ime uz glavni križ potrebno je donirati 3000 kuna", stoji u “tarifi” rečkog župnika Križanca koju ovaj mladi čovjek nije mogao prešutjeti.

"Ne znam otkud da krenem", napisao je uvodno David Pokos, kojem nije promakla činjenica da župnik prvo zahvaljuje na materijalnom, a tek potom duhovnom, a onda kazao: "Ovo je dno dna, licemjerje bez granica, manipulacija ljudima i otuđenje prema vjeri", veli Pokos te sramotnim naziva župnikovu “preporuku” da svatko da 100 kuna.

"Ako je htio tražiti novac, bilo bi ponizno i skromno, kako mu vjera nalaže, moliti ljude onoliko tko može dati, pa makar i 10 lipa", istaknuo je Pokos i dodao “da vrhunac farse tek slijedi.”

"Sad kreće natjecanje župljana, tko da više novca, bliži je Bogu"

"Sada ide natjecanje župljana čije će ime biti na glavnome križu i uz određenu postaju križnog puta. Hajmo, ljudi, dignite kredite, to je prilika koja se ne propušta, jer tko ima više novca taj je bliži Bogu", zaključio je Pokos. Veli također kako nije “zadrti” vjernik, ali mu razum nalaže da se novac skuplja za one koji nemaju i trebaju.

"Svaki je dan u Podravskom listu obitelj koja nema što jesti, a vi određujete donacije od 1000 do 3000 kuna. Sramota vas može biti, gospodine Mario, da se klanjate zlatnom teletu", zaključio je David Pokos i poručio prijateljima župnika Marija da mu pošalju njegovu poruku.

Na njegovu su objavu na Facebooku reagirali mnogi, svi odreda negativno, a neki su dodali da će “uskoro njihovo ime na križu biti besplatno”. Drugi pak kažu da je vrijeme da se župnik makne iz crkve, a treći se s nevjericom pitaju je li sve to istina. Nažalost, jest.

Mještanima dosta župnika

U razgovoru s Rečancima na temu župnika i o najnovijem skandalu Podravskom su ukratko ispričali kako im ga je dosta i žele da ode iz Reke. Sve manje ljudi, kažu, zbog njega dolazi u crkvu i žele promjenu, prije svega čovjeka, kakav bi svaki svećenik morao biti, a neki čak spominju i peticiju kojom će tražiti od Varaždinske biskupije da ga ukloni iz Reke. No nitko od njih imenom i prezimenom ne želi istupiti. Vele, učinit će to kad bude vrijeme.

Podsjetimo, rečki župnik postao je nacionalno poznat nakon što je nedavno raspustio župni zbor zbog tračanja. Kazao je na misi kako vjernice šire negativne vibracije i više ih ne želi kao pjevačice. Potom ih je, nakon što su za sve doznali mediji, s oltara nazvao zmijama otrovnicama te im zaprijetio da će ih izopćiti iz Crkve ako mu se ne ispričaju, iako je biskup Mrzljak njega pozvao da se ispriča njima. Nije. No kada se pogleda unazad nekoliko godina, bilo je još zgoda s rečkim župnikom.

Prvo je prije nekoliko godina ogorčeni vjernik pozvao Podravski list jer župnik, koji je došao na ispraćaj pokojnika u selo Miličane, nije htio izaći iz automobila zbog blata i pješice doći do groblja, već je tražio da ljudi maknu automobile kako bi došao bliže kapelici i da ne bi uprljao cipele.

"Župnik je zaista pokazao kakav je čovjek"

"Kada pozovete nekoga u goste, red je da se gostu, barem je to nepisano pravilo, osigura prolaz automobila, da se očisti parkiralište, kako bi gost mogao doći. To bi bila jedna ovako gesta, neću reći kulture, ali možda bontona", objasnio je tada vlč. Križanac.

No, više i od ovakvih neobičnih zahtjeva ogorčilo ih je to što mještaninu koji živi preko puta crkve, pravoslavne vjeroispovijesti, na zahtjev obitelji nije htio zvoniti kad je iznenada umro. Kazao je kako se ne zvoni vjernicima drugih vjera.

"Taj je čovjek živio s našom crkvom, redovito je kosio travu ispred vjeronaučne dvorane, financijski pomagao projekte i kad god je nešto trebalo, uvijek je bio tu. Tada župniku nije smetalo što je pravoslavac, a dok je umro, više nije valjao. Tada je župnik zaista pokazao kakav je čovjek", rekla je za Podravski vjernica iz Reke.