Koliko će Zagrepčane koštati Bandićeva bljuzga na Sljemenu?
NAJLJEPŠIM mogućim raspletom za hrvatsko skijanje okončano je treće po redu izdanje spektakularne slalomske utrke, svijetu poznate pod imenom Snježna Kraljica. Po prvi put na postolje se uslijed nekog skijaškog natjecanja popeo netko tko se ne preziva Kostelić. I to je, uz propagandu, nažalost jedini dobitak Bandićevog velebnog projekta.
Zagrebački gradonačelnik trijumfalističkim je tonom pozvao Zagrepčane da u što većem broju pohode Sljeme i prepuste se zimskim radostima na stazi u koju je ulupao oko 40 milijuna kuna, od čega 24 milijuna ide na račun poreznih obveznika. No, ono što je građane i ljubitelje skijanja samo 24 sata nakon najskuplje ženske utrke u Svjetskom kupu, dočekalo na Sljemenu, daleko je od svakog užitka. Osim ako vas ne vesele pokoja lokva nastala uslijed brzopoteznog otapanja umjetnog snijega i nepregledno carstvo - bljuzge.
Tako, naime, izgleda day after na Crvenom spustu. I teško se oteti dojmu da Snježna kraljica nije tek imperativ za skupljanje političkih bodova i elitistički provod skorojevića koji sa skijanjem nemaju nikakve veze. Više je razloga za takvo raspoloženje, a kao prvi i najveći prilažemo činenjicu da Snježna kraljica nije profitabilna. Tome u prilog ide i podatak da Bandić odgađa javno obznaniti koliki su sveukupni troškovi utrke i koliko od toga plaćaju građani hrvatske metroplole.
Cifru je obećao objaviti tijekom narednog tjedna, no pretpostavljamo da za tu svrhu neće upriličiti bahatu press konferenciju na 17. katu hotela Westin, s de lux švedskim stolom i najrazvikanijm zagrebačkim hostesama, kao kad pompozno, nekoliko dana uoči utrke, objavljuje da "Zagreb ima Snježnu kraljicu." Zlatko Mateša ovdje bi upotrijebio metaforu hrvatski Monte Carlo.
U onih 24 milijuna kuna s početka teksta uključeni su troškovi same utrke, ali ne i infrastrukture čija se sveukupna vrijednost procijenjuje na 200 milijuna kuna. Koliko god da je nagradni fond primamljiv najvećim svjetskim slalomašicama, jednostavno nema logike da siromašna Hrvatska daje bez konkurencije najveće premije za nastup. Počevši od 60 tisuća eura, koliko je nagrada za prvo mjesto (FIS-ova norma inače je 23 tisuće), pa sve do simboličnog iznosa za posljednju skijašicu koja se u drugoj vožnji domogne cilja. Za taj uspjeh, dotična će utržiti čak tisuću eura.
Nadalje, više od tisuću VIP uzvanika u svom prigodnom i po posljednjoj modi skrojenom zimskom outfitu mahalo je zastavicama i uživalo u delicijama na posebno ograđenim tribinama, zbog čijeg uklanjanja građani nekoliko dana nakon utrke neće biti u mogućnosti iskušati ono malo snijega koliko je ostalo na stazi. Od tih tisuću VIP-ovaca, čiji boravak ponaosob košta između 1500-7500 tisuća kuna, tek njih desetak kupilo je ulaznicu. Ostale su gold i platinum propusnice podijeljene sponzorima.
Nepopravljivi optimisti reći će da nagradni fond mora biti velik, jer Hrvatska za proboj na svjetskoj skijaškoj mapi treba ponuditi više od konkurencije. I apsolutno nema veze što ćemo na uštrb svega toga sat parkinga plaćati 18 kuna, a komunalnu naknadu uvećanu za 70 posto.
I to nije sve, jer ostvari li se najava riječkog gradonačelnika, koji je u nedostatku ideje Ani Jelušić obećao utrku Svjetskog kupa na Platku (?!) Hrvatska će postati fenomen svjetskih razmjera, preciznije, jedina zemlja s dvije utke Svjetskog kupa koja nema prikladno zimovalište ili skijalište.
"Sljeme možda nije rentabilan projekt, ali je društveno-sociološki pozitivna stvar." - reći će Miroslav Rožić. I to bi valjda nešto trebalo značiti umirovljenicima koji svaki novi dan započinju kopanjem po kontejnerima. Milan Bandić uoči utrke skupio je tim od 2000 ljudi kojima je zadatak bio da se danima bore s visokim temperaturama, nedostatkom snijega i vode, jakim vjetrom i FIS-ovim delegatima. Sve je Bandić uspio pobijediti. Platili su, naravno, građani, samo što još ne znaju koliko. Isti oni građani koji dan nakon svjetskog spektakla ne mogu skijati na umjetnom snijegu koji su uredno platiti, dok u međuvremenu iste one osobe zadužene za nasipavanje umjetnog snijega tvrde da po tom pitanju ne mogu ništa učiniti. Drugim riječima, trebaju im sredstva. A njih može pribaviti smo zagrebački gradonačelnik. Isti onaj gradonačelnik koji je tvrtki svog kuma prve godine održavanja povjereno održavanje žicara...
Za skijašice, koje iz usta sipaju bisere na spomen zagrebačke gore i koje, kako je kolega zgodno primjetio, tijekom ostalih utrka Svjetskog kupa spavaju u alpskim pripizdinama, snijega ima na pretek. Ali ne i za 200 tisuća Hrvata, koliko ih je ovog udarnog vikenda krenulo prema autrijskim i slovenskim skijalištima.
D.R.
Foto: M.P.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati