Jadan i jadniji
TEŠKO je reći što je jadnije: kad se Zoran Milanović i Ivo Sanader prave ozbiljni ili kad se međusobno vrijeđaju. I jedno i drugo totalno je isprazno, namješteno, neduhovito i gotovo uvijek - promašeno. Što je Milanoviću trebala značiti ta usporedba Sanadera s Miloševićem? Zar je Sanader ispao užasno pametan kad je šefu SDP-a na usporedbu s Miloševićem uzvratio da je on "još zelen"? I želi li Milanović stvarno ispasti frajer kad Sanadera titulira kao "taj frajer"? Kakva polemika! Kakvo bogatstvo izraza! Kakve misaone akrobacije! Kako pronicljivo! Kako jadno.
Zapravo nam uopće nije jasno kako se kampanja iz jedne ispraznosti (promidžbenih poruka, spotova, parola) otklizala u drugu ispraznost (vrijeđanja, prepucavanja, stilskih akrobacija). Navečer smo zaspali pred televizorom mamurni od stupidnih predizbornih poruka i ujutro se probudili usred fajta koji bi, kao, trebao biti žestok. Sad nam tek ništa nije jasno. Milanović se najprije pravio fin. Toliko je bio pristojan da nije htio ni prozivati HDZ zbog svih onih afera i skandala, ograničio se na mlitavo poziranje s plakata s još mlitavijim Jurčićem i prosipao floskule o ljudima, snazi, poštenju, kompetentnosti i drugim autogenim bolestima. Mediji su ga napali zato što bježi od negativne kampanje, pitajući se čime on misli uvjeriti birače da im je potrebna smjena vlasti. Zoki je onda novinare na rođendanskoj proslavi uvjeravao kako mu ne pada na pamet valjati se u blatu sa Sanaderom, da će u kampanji biti samo "pozitiva". I što se onda dogodi? Za par dana ispali svjetsku glupariju usporedivši Sanadera s Miloševićem. I onda, da stvar bude još gora, drugi dan počne se braniti, izvlačiti i objašnjavati što je zapravo mislio. Ako je uopće mislio. Jer tko ga je učio da šef stranke u kampanji radi takve stvari? Prljavi poslovi povjeravaju se drugima.
Nije ni Sanader puno pametniji. Malo jest kad svojim trabantima naredi da trabunjaju o crvenoj opasnosti, ali svejedno ne može odoljeti da SDP ne usporedi s komunistima koji Stepincu nisu dali da govori, a Milanović nazove - pazi sad vokabulara! - "zelenim". Zar bi to trebalo biti duhovito? Možda i bi, u nekom uvrnutom svijetu u kojem je i "Nad lipom 35" urnebesno smiješna emisija. Ili bi trebalo biti provokativno? Nešto kao kad huligani pozovu lift i zbrišu. Zar to mobilizira birače? Uvjerava ih da bi im bilo bolje glasati za ovu, a ne za onu drugu stranku? Pa kakva je ovo kampanja? Sva sreća da stranke troše neviđene pare na PR i marketinške agencije, na hrpu savjetnika i medijskih gurua. Sve pršti od ideja: od prepisanih spotova do pučkoškolskih dobacivanja. Samo što se ne vuku za kosu.
Nitko nije ništa naučio od Stjepana Mesića. Njegove uvrede su barem duhovite, ludosti ostaju u pamćenju: nekome po dobru, nekome po zlu, ali barem se pamte. Ovakve šale/prepucavanja/uvrede/gluposti dvojice šefova najsnažnijih hrvatskih stranaka tjeraju birače da: a) povraćaju; b)odustanu od izbora; c) razbiju televizor; d) sve od navedenog.
Zar će nam se kampanja vrtjeti oko komunista i biskupa ili možda oko pitanja gdje je tko bio za vrijeme rata, na faksu ili u kazalištu? Tri tjedna prije izbora puknuo je propagandni mjehur od sapunice i do izbora ga nitko neće uspjeti napuhati. Ako je itko ikad želio čuti što stranke nude, više neće imati tu privilegiju. Ako je itko htio čuti koje primjedbe oporba ima na račun vlasti, propustio je priliku. Do kraja kampanje slušat ćemo samo glupe neduhovitosti ili neduhovite gluposti. Koga više briga za izbore? Izabrali ovog ili onog drvenjaka, isto nam se piše.
Tomislav Klauški
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati