Zašto je Ivi Josipoviću Chopin važniji od gospodarstva?

Zašto je Ivi Josipoviću Chopin važniji od gospodarstva?

Foto: Ranko Šuvar, Bruno Konjević (Cropix)

PRIJE NEGO što Ivo Josipović u rujnu otputuje na zasjedanje Godišnje skupštine UN-a, trebalo bi svakako provjeriti ima li tih dana u New Yorku nekih koncerata. Možda zvuči čudno, ali nije šala. Štoviše, to je pitanje od najvišeg nacionalnog interesa.

Jer, ako Josipović kojim slučajem (a ima on sigurno svoje kanale, poput Saše Perkovića) dozna da će za njegova boravka u tom gradu na repertoaru Metropolitana biti Chopin ili Brahms ili Schönberg, postoji realna opasnost da hrvatski predsjednik jednostavno zbriše sa skupštine. Da govornicu pred svjetskim liderima na East Riveru zamijeni foteljom u petom redu dvorane gdje će upijati klasično milozvučje.

Chopin je Chopin, a gospodarstvo je...

Nije to pretjerivanje. Nešto slično Josipović je već učinio u ponedjeljak navečer. Odbio je poziv na svečanost dodjele Zlatne kune HGK, pravdajući se "neodgodivim državničkim obvezama", da bi se otkrilo kako je u isto vrijeme sjedio s druge strane ceste, u dvorani Lisinski, upijajući klasično milozvučje Frederica Chopina. Jer, Chopin je Chopin, a hrvatsko gospodarstvo je.... Znamo već što je.

Predsjednik od devet do pet

Ivo Josipović je vjerojatno zaključio da je njegovo radno vrijeme predsjednika Republike završilo. Od devet do pet na Pantovčaku, a onda lijepo suprugu pod ruku, pa na koncert. Na kulturno uzdizanje. Među kulturne ljude, a ne među hrvatske gospodarstvenike, pa još i laureate Zlatne kune koji se primanjem nagrade izlažu riziku da se uskoro nađu na akademiji u Remetincu.

E sad, razgibajmo malo maštu pa zamislimo što bi se dogodilo da je na Josipovićevu mjestu bio Milan Bandić. I da je on odbio poziv na dodjelu Zlatne kune kako bi se (ne)kulturno uzdizao na cajkama u Kozari Boku. Ili, da baš ne pretjerujemo, na Halidu Bešliću u Areni. Kako bi to prošlo u javnosti? Ne baš dobro, jel da?

Predsjednik radi što hoće, a ne što mora

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ivo Josipović jednostavno nije dopustio da mu išta poremeti život. On je shvatio da predsjednik Republike može raditi ono što hoće, a ne ono što mora. Nije smatrao da je manifestacija Hrvatske gospodarske komore dovoljno važna da bi je svojom nazočnošću uveličao šef države unatoč činjenici da se nedavno hvalio kako ima tim gospodarskih savjetnika. I bez obzira na to što ga je šef HGK Nadan Vidošević podržao u drugom krugu predsjedničkih izbora.

Da stvar bude još gora, Ured predsjednika uspio se posvađati oko protokola. Josipović je na svečanost poslao predstojnika Ureda Joška Klisovića, i to pod uvjetom da on bude taj koji će uručiti glavnu nagradu. Međutim, prednost je dobio predsjednik Sabora Luka Bebić, kao višerangirani dužnosnik. Na to se pak Klisović uvrijedio, pa ni on nije došao.

U središtu Josipovićeva interesa je ipak njegovo slobodno vrijeme

I eto, baš kad se očekivalo da će Ivo Josipović djelima potkrijepiti obećanja kako će mu gospodarstvo biti u središtu interesa, potvrdilo se da je u središtu njegova interesa ono čime se uvijek hvalio: glazba. Ili konkretnije, slobodno vrijeme.

U redu, ruku na srce, nije to bila baš neka manifestacija. Kao što nisu bili baš neki uzvanici. Kao što nije baš ni neko gospodarstvo. Kao što ni Gospodarska komora nije baš neka. Ali takva je, kakva je. Ni Stipi Mesiću nije se išlo na svakakve događaje, nije mu se družilo sa svakakvim ljudima, ni držalo svakakve govore. Ali on je bio svjestan dužnosti koje obnaša.

Ako mu se ne da, trebao je to na vrijeme reći

Ivo Josipović to tek mora shvatiti. Mora shvatiti da "neodgodive državničke obveze" ne mogu biti izgovor za odlazak na koncert u Lisinskom. Da šef države svojom pojavom šalje poruku javnosti i daje težinu određenom događaju. Da predsjednik mora poštovati pravila osiguranja. Mora slijediti protokol i poštovati institucije. Ako mu se sve to ne da, onda je trebao to na vrijeme reći.

Bojimo se pomisliti što mu se sljedeće neće dati: držati govor pred Glavnom skupštinom UN-a, primati građane na Pantovčaku... Onda će ipak biti najbolje da se zatvori na Pantovčak, igra stolni nogomet, logira na Facebook i sklada operu o Lennonu. Možda bude koristan.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara