ROBERT Duvall, oskarovac i jedan od najpouzdanijih karakternih glumaca američkog filma, umro je u 96. godini života. Vijest je potvrdila njegova supruga Luciana Pedraza Duvall, navodeći da je umro mirno u svom domu u Virginiji. Obitelj je poručila da neće biti javnog ispraćaja.
Duvallova karijera, duga sedam desetljeća, ne može se svesti na jedan naslov ili jedan tip uloge. Iako ga publika često pamti kao Toma Hagena, mirnog i proračunatog odvjetnika obitelji Corleone, njegov glumački potpis bio je širi. Od ranih kazališnih godina u New Yorku, preko uspona u šezdesetima i sedamdesetima, Duvall je gradio likove autoriteta, vojnika, propovjednika i ljudi na rubu sloma s istim zanatskim fokusom. Oscar za glavnu ulogu u Nježnom milosrđu tek je formalno potvrdio da može samostalno nositi film.
U nastavku predstavljamo deset filmova po kojima ćemo pamtiti Duvalla, od ranog proboja i Coppolinih klasika, do kasnijih uloga u studijskim dramama i mračnijim žanrovskim pričama.
Filmska adaptacija romana Harper Lee gradi se na dječjoj perspektivi, ali govori o ozbiljnom društvenom lomu: odvjetnik Atticus Finch brani Afroamerikanca optuženog za silovanje bjelkinje na segregiranom američkom Jugu. Film pažljivo balansira sudsku dramu, obiteljski život i atmosferu malog grada u kojem predrasude nisu apstraktna ideja, nego svakodnevica.
Duvall je ovdje na samom početku filmske karijere i igra Arthura "Booa" Radleyja, susjeda o kojem kruže priče, strahovi i dječje legende. Uloga je mala, ali ključna: Boo je "nevidljiva" prisutnost koja postaje ogledalo zajednice. Duvall ga ne gradi velikim gestama, nego suzdržanom tjelesnošću i pogledom pa se lik postupno iz gradske legende pretvara u stvarnu osobu - tihu, ranjivu i moralno jasnu baš onda kad je to najpotrebnije.
Altmanov M*A*S*H je ratni film koji djeluje kao otvoreni antiratni komentar: radnja je smještena u pokretnu vojnu bolnicu tijekom Korejskog rata, a ton stalno klizi između crnog humora, kaosa svakodnevice i naglih podsjetnika da iza svih viceva stoji sustav koji uništava ljude.
Duvall glumi bojnika Franka Burnsa, časnika i kirurga koji je prilično nesiguran unatoč svojoj poziciji u hijerarhiji. Burns je figura reda u okruženju koje preživljava baš tako da ismijava taj red. Duvall ulogu ne igra kao čistu karikaturu, nego ozbiljno i upravo iz tog kontrasta njegove samodopadnosti i sarkazma kolega nastaje komedija.
Coppolin Kum nije samo gangsterska priča, nego epska studija moći i obitelji. Film prati prijelaz iz doba starog poretka (Vito Corleone) u hladniju, proračunatiju eru (Michael), pri čemu svaka odluka ima cijenu, a svako "ne" može značiti rat.
Duvallov Tom Hagen je obiteljski odvjetnik i strateški mozak koji ne viče, ne prijeti i rijetko gubi kontrolu. Upravo ta smirenost čini ga opasnim: Hagen razumije sustav, poznaje zakone, zna pregovarati i zna poslati poruku bez pištolja.
Duvall ga gradi kao čovjeka koji je između dva različita svijeta - ima pravnu pozadinu, a odan je kriminalnoj strukturi. Emotivno je vezan uz obitelj, ali dovoljno hladne glave da vidi širu sliku. Za ovu interpretaciju dobio je nominaciju za Oscara za sporednu mušku ulogu.
Apokalipsa danas pretvara rat u psihološki i moralni labirint. Priča prati kapetana Willarda koji dobiva zadatak pronaći i "neutralizirati" pukovnika Kurtza, časnika koji je duboko u džungli stvorio vlastiti poredak. Film je strukturiran kao niz susreta s različitim oblicima ludila i raspada, od spektakla do potpune tišine.
Duvall igra potpukovnika Billa Kilgorea, karizmatičnog zapovjednika koji rat tretira kao pozornicu vlastitog stila. Kilgore je istodobno šarmantan i zastrašujući: razgovara ležerno, ima svoje fiksacije, ali naredbe koje daje ostavljaju smrtonosne posljedice.
Duvallov adut je u tome što Kilgorea ne svodi na "ludog vojnika", nego na čovjeka kojem je rat postao prirodno stanje, a nasilje rutina. Za ovu ulogu bio je nominiran za Oscara za sporednu mušku ulogu, a film je ostao jedno od mjerila ratnog žanra.
U Nježnom milosrđu nema velikih zapleta ni "filmskih" preokreta: to je drama o čovjeku koji pokušava popraviti život nakon što ga je alkohol razorio. Mac Sledge, nekad poznati country glazbenik, završava u ruralnom Teksasu, gdje se zbližava s vlasnicom motela i njezinim sinom. Film je strpljiv, tih i fokusiran na male pomake - na to kako se povjerenje gradi, kako se navike mijenjaju i kako se prošlost stalno pokušava vratiti.
Duvall igra Maca bez samosažaljenja i bez ikakvog forsiranja. Njegova izvedba počiva na umoru, umjerenom govoru i pogledu koji često kaže više od replika. Mac je čovjek koji je nekad bio zvijezda, a sad pokušava voditi običan život i Duvall taj prijelaz čini uvjerljivim u svakoj sceni. Za ovu ulogu osvojio je Oscara za najboljeg glumca.
Dani groma prate mladog i impulzivnog vozača Colea Tricklea koji ulazi u NASCAR svijet, sudara se s pravilima, rivalima i vlastitim egom te postupno uči da brzina ne znači ništa bez kontrole. Film je čisti adrenalin, ali u pozadini ima klasičnu priču o mentorstvu i sazrijevanju.
Duvall je Harry Hogge, iskusni šef ekipe koji Coleu postaje sidro. Hogge je praktičan čovjek: zna slušati motor, zna čitati vozača, a zna i kako spustiti ego bez ponižavanja. Duvall mu daje grublju toplinu - nije sentimentalni učitelj, nego radnik koji je sve vidio i nema vremena za gluposti. U filmu punom energije, Hogge je figura stabilnosti.
Glavni junak Apostola je propovjednik koji nakon osobnog sloma bježi, mijenja identitet i pokušava krenuti ispočetka, ali prošlost ga sustiže na načine koje ne može kontrolirati. Film se bavi karizmom, krivnjom, iskupljenjem i ambivalentnošću čovjeka koji zna govoriti o dobru, a sposoban je i za vrlo mračne poteze.
Duvall potpisuje i režiju i scenarij te igra Eulissa F. "Sonnyja" Deweyja, propovjednika koji istodobno privlači ljude i razara sam sebe. Sonny je magnetičan, vjeruje u moć riječi, u energiju zajednice, u mogućnost novog početka, ali je i temperamentan, ranjiv na ponos i naglost. Upravo ta kombinacija drži film napetim: gledatelj stalno ima osjećaj da je lik sposoban u istom dahu napraviti čudo ili katastrofu. Za ovu ulogu Duvall je nominiran za Oscara za najboljeg glumca.
Akcijski triler Jack Reacher prati bivšeg vojnog istražitelja koji se upetlja u slučaj naizgled "jednostavnog" masakra i otkrije da iza svega stoji složenija mreža motiva, laži i moći. Film funkcionira kao spoj istrage i stalne prijetnje, s protagonistom koji protivnicima neprestano pomiče granice.
Duvall se pojavljuje kao Martin Cash, vlasnik streljane i bivši marinac koji ima veze s osumnjičenim snajperistom. Cash je čovjek koji razumije oružje, zna čitati ljude i ima svoj kodeks.
Sudac je obiteljska drama prerušena u sudsku priču: uspješni odvjetnik vraća se u rodni grad zbog majčine smrti, a zatim se suočava s ocem, dugogodišnjim sucem, koji postaje optuženik u ozbiljnom slučaju. Film se gradi na sudaru profesionalnog i privatnog, na starim zamjeranjima i na pitanju može li se odnos popraviti kad vrijeme već curi.
Duvall igra suca Josepha Palmera, čovjeka koji je cijeli život bio autoritet, a sada polako gubi kontrolu i nad slučajem i nad vlastitim tijelom. Njegova izvedba je slojevita: Palmer je tvrdoglav, ponosan i često nepravedan prema sinu, ali istodobno nosi umor čovjeka koji se boji slabosti.
Duvall u tim scenama radi ono što najbolje zna: minimalnim pomacima pokazuje cijelu emocionalnu povijest. Uloga mu je donijela nominaciju za Oscara za sporednog glumca, što je podsjetnik da i u kasnoj fazi karijere može dominirati filmom.
Gotički triler smješten u 1830. vodi gledatelja u grad West Point, gdje se istražuje niz jezivih ubojstava. U središtu je detektiv koji pokušava posložiti tragove, a pomaže mu mladi kadet Edgar Allan Poe. Film spaja klasični detektivski film s mračnom atmosferom i idejom da se racionalno objašnjenje stalno sudara s okultnim i praznovjernim tumačenjima.
Duvall se pojavljuje kao Jean Pepe, lik koji nosi dojam čovjeka s golemim znanjem i složenom prošlošću. Njegova prisutnost daje priči dodatnu težinu: to je netko tko razumije simboliku i povijest, i čiji razgovor može otključati dio misterija. Riječ je ujedno o Duvallovoj posljednjoj filmskoj ulozi.