GOTOVO deset godina čekali smo braća Duffer zaključe priču i serviraju finale koje će zadovoljiti većinu fanova. Je li to realno izvedivo? U vremenima društvenih mreža, kad svaka osoba s pristupom internetu o bilo čemu ima najmanje dva mišljenja? Apsolutno ne. Nije postojala ni najmanja šansa da posljednja epizoda zadovolji većinu fanova, ali u usporedbi s ostalim završnicama velikih serija, odradili su to uvjerljivo.
Razlog je jednostavan - nisu riskirali. Igrali su na sigurno, a rezultat je kvalitetna lekcija servisiranja očekivanja fanova. Epizoda Chapter Eight: The Rightside Up, nije samo završetak jedne narativne cjeline već u isto vrijeme označava i kraj ere koju je velikim dijelom započeo upravo Stranger Things.
Braća Duffer u određenoj mjeri to rade posljednje dvije sezone, ali u posljednjoj su epizodi odlučili dodatno stanjiti granice između televizije i kina pa je Netflix za finale pete sezone primijenio inovativnu distribucijsku strategiju. Iako je primarno riječ o streaming sadržaju, finale je dobilo ograničenu kino distribuciju u preko 600 dvorana diljem Sjedinjenih Američkih Država i Kanade.
Ovaj eksperiment pokazao se iznimno uspješnim, generirajući između 20 i 25 milijuna dolara na kino blagajnama u samo dva dana prikazivanja (Badnjak i Nova godina), postavljajući novi rekord za hibridna izdanja i nadmašujući prihode mnogih tradicionalnih filmskih naslova.
Ukratko, ovo funkcionira kao ljetni blockbuster smješten u zimski termin, a cijene ulaznica u nekim lancima kina simbolično su postavljene na 11 dolara jer... Eleven. Svima je oduvijek bilo jasno, ali sada je to zaključeno - Dufferi su stvorili franšizu koju će Netflix nemilice izrabljivati sve dok se izrabljivati može. A može još jako dugo i ako nas je kapitalizam ičemu naučio - franšiza će biti izrabljivana.
Što se priče tiče, radnja finala nastavlja se nakon dramatičnih događaja drugog dijela posljednje sezone i vrti se oko Operacije Beanstalk, očajničkog plana grupe iz Hawkinsa da se infiltriraju u Abyss - novootkriveni sloj stvarnosti s kojeg potječu prijetnje Upside Downa.
A ako ste jedan od onih koji su se do ovog dijela priče već pošteno pogubili, budite bez brige, čak ni najvjerniji fanovi nemaju pojma što su dokazali i u danima prije emitiranja posljednje epizode, iznijevši brdo izuzetno složenih teorija od kojih su sve bile daleko bolje razrađene od onoga što su nam Dufferi dali i niti jedna nije bila točna. Barem za sad jer znate da će se kroz par godina sve ovo razviti u bezbroj suludo kompleksnih smjerova.
Rupe u priči manje su bitne iako je mnogo toga ostalo nedorečeno (no, tome služi franšiza), ali tvorci su odlučili snažno zaigrati na kartu emocija i ovaj sentimentalni pristup pokazao se najboljim. Toy Story 3 dao je savršen recept kako gledatelja emocionalno razoriti pričom o odrastanju i Dufferi su to uspješno ponovili.
Na više manje isti način i najbitnije od svega - recept još uvijek savršeno funkcionira. Ako ste ispratili seriju, nema šanse da vas posljednje scene iskreno ne dirnu.
Jedan od najvažnijih doprinosa finala mitologiji serije jest konačno razjašnjenje odnosa između Vecne (Henryja Creela) i Mind Flayera koji je jedna od onih teorija koje su prisutne već jako dugo i napokon su i službeno potvrđene.
Kroz seriju flashbackova, otkriva se da je Henry kao dijete u pećini pronašao misteriozni "kamen" ili artefakt koji ga je zarazio esencijom Mind Flayera. Ovo otkriće potpuno izokreće cijelu priču jer Henry nije bio samo kreator čudovišta, već i prva žrtva, "nulti pacijent" simbioze s vanzemaljskim entitetom.
U posljednjem sukobu, Mind Flayer se manifestira u fizičkom obliku kao gigantsko čudovište nalik pauku, unutar kojeg se Vecna skriva. I dok je to vjerojatno dovoljno da poveže početak s krajem serije, činjenica je da je posljednja borba, objektivno gledajući, vrlo kratak antiklimaks.
Ispada da je samo trebalo po tko zna koji puta ujediniti snage i priklati glavnog negativca. Bez straha, zadrške i opasnosti misteriozno iščezlih demogorgona i demodogsa. Drugim riječima, nešto kao klinci u Kingovom "It".
U redu, i otfikariti mu glavu "flashback sjekirom" koja svakim emocionalnim udarcem donosi novi katarzu.
Sudbina Eleven predstavlja narativno težište završnice. U posljednjim momentima, Eleven donosi odluku da se žrtvuje kako bi zatvorila portal, ostajući unutar urušavajućeg Upside Downa (zajedno s trudnicama koje su isto odlučili pokokati).
Međutim, scenarij uvodi elemente nesigurnosti koji su potaknuli brojne rasprave. Kroz epilog, Mike Wheeler iznosi teoriju da Eleven nije umrla, već da je uz pomoć Kali - čija je moć stvaranje iluzija - lažirala svoju smrt kako bi pobjegla od vladinog progona i živjela slobodno.
Ovaj pristup omogućuje publici da odabere vlastitu istinu, ali malo se "userava" u emocionalnu jačinu kraja iako Purple Rain dolijeće u pomoć da balansira sve moguće scenarističke manjkavosti. Braća Duffer su u intervjuima naglasili da je ova dvosmislenost namjerna jer Eleven predstavlja "magiju djetinjstva" koja mora nestati da bi likovi odrasli, ali nada u njezino preživljavanje ostaje kao pokretačka snaga za Mikea i publiku.
Pitanja je bezbroj, a odgovora vrlo malo.
No, znate da tako mora biti. Ovo je franšiza. Ovo nisu mane, ovo su "cliffhangeri". Čak i ako su propusti rezultat nedovoljno razrađenog scenarija, svi će se ti nedostaci uspješno racionalizirati u bezbroj spin-offova koji će uslijediti. A uslijedit će. Već se priča da će prvi projekt pratiti Nancy Wheeler i njezinu "ramboidnu" frizuru.
Što god rekli, serije Stranger Things je jedan od THE trenutaka streaming ere. Ovo je kraj o kojem se masovno priča i kraj koji polarizira. Tako to i treba biti. Komercijalni uspjeh finala u kinima otvara nova vrata za budućnost distribucije ovakvog sadržaja, a o kvalitetnim serijama uvijek se ovako raspravlja. Čak i najgore završnice, poput one osme sezone Igre prijestolja, ne mogu umanjiti važnost kultnih serija pa definitivno neće ni ove male zamjerke.
Stranger Things je svoje mjesto u povijesti TV sadržaja osigurao i posljednja epizoda to je samo potvrdila.