DISKUTABILNO gromadan, ali svakako zanimljiv Chris O'Donnell je smatran zapravo velikim potencijalom devedesetih. Imao je sve moguće uvjete da zablista, snimao svakakve hitove i čuda, onda na prelasku u novu eru preko noći izblijedio i, što zbog loših izbora, što zbog profesionalne stagnacije, ostao čamiti plavokos ispod prašine na omotima videokaseta iz posljednjeg perioda kada su se uopće proizvodile.
Netko će reći da su mu Batman i Robin uništili karijeru i stvarno je to bio kraj svih nadanja za njega, ali kako Georgeu Clooneyu nisu uništili, Chrise O'Donnelle? Je li? Kako njemu nisu?
Klinci mu donijeli ulogu
Inače je dečkonja pobijedio, između ostalih, Leonarda DiCaprija, Judea Lawa, Ewana McGregora i Christiana Balea (rekli mu da nije dovoljno "stripovskog" izgleda) u borbi za ulogu Robina u Batmanu zauvijek (1995). Na kraju su on i Leo ostali kao posljednji, tj. najbolji kandidati i producenti su doveli grupu 11-godišnjaka, budući da im je to bila ciljana grupa, pa su ih pitali tko bi od ove dvojice trijumfirao kada bi se potukli.
Klinci su počeli vikati da bi to bio O'Donnell koji jest bio malo stariji i krupniji te je on zbog te djece izabran da bude Batmanov suborac. Za Batman zauvijek jest dobio DiCaprija, ali je zato ovaj uzvratio i njega pobijedio u kastingu za Titanic. Jasno je tko je tu gore prošao.
Dobro, Schumacherovi Batman zauvijek i Batman i Robin jesu bili sprdnjica i nije mu bio neophodan bogzna kakav talent osim da dobro trpi spuštanja Kilmera i Clooneya, ali imao je nešto prije toga: Miris žene u kojem je bio sasvim korektan i, kao što rekosmo, očekivalo se da će tu biti materijala za istinskog glumca. Robin x2 ga je skroz bacio u drugu krajnost jer su uloge bile neozbiljne, a i loše su prošle kod kritike.
Na miru troši milijune
Slično se, na primjer, dogodilo desetak godina kasnije s Robertom Pattinsonom za kog se vjerovalo da ne može za života postati pristojan glumac poslije Twilighta, al se dečko doveo u red, radio na sebi i evo već nekoliko jako uspješnih uloga izbacio.
Mada Pattinson jest imao pseudonim Bobbyja Dupea u mladosti po liku Jacka Nicholsona iz Pet lakih komada, tako da se vidjela ta umjetnička strana u njemu. Već spomenusmo da se, eto, i Clooney digao iznad propalog Batmana i sapuničaste Hitne službe, postao poštovan, dok je Chris ipak čovjek koji se malo više voli zajebavati i troškariti svoje lagodno zarađene milijune na miru.
Zašto bi se trudio mijenjati stečeni imidž "jeftinog" glumca kada ga taj imidž ionako neće dovesti do prosjačkog štapa, štoviše ničeg jeftinog neće biti u njegovom ormaru?
"Bolje živjeti jedan dan kao..."
U posljednjih deset godina gotovo ništa živo nije snimio osim beskrajnog NCIS: Los Angelesa, a tek je napunio 50 prije par godina, dok od cjelokupne karijere nakon Batmana i Robina (1998) pored NCIS-ja vrijedi spomenuti možda Vertical limit, Kinsey i nekoliko epizoda Uvoda u anatomiju.
Toliko je skinut s radara publike da ga rijetko kad neko stavi i u društvo Macaulaya Culkina i Edwarda Furlonga u razgovorima o zvijezdama padalicama '90-ih. Vjerojatno mu ne smeta.
U svakom slučaju, kao što kaže stara izreka, bolje živjeti jedan dan kao Chris O'Donnell, nego cijeli život... znate već kako.