IAKO se anoreksija, bulimija i kompulzivno prejedanje najčešće povezuju s adolescenticama, nije rijetkost da se poremećaj prehrane javi ili vrati kod žena u srednjoj životnoj dobi. Na internetu se sklonost žena u menopauzi ili perimenopauzi da razviju poremećaj prehrane počela nazivati "menoreksijom", kovanicom koja spaja menopauzu i anoreksiju.
Nažalost, odrasle osobe koje razviju takve poremećaje nedovoljno su zastupljene u istraživanjima i programima liječenja, što stvara ozbiljnu prazninu u razumijevanju stvarnih razmjera problema, ističe za HuffPost Samantha DeCaro, psihologinja i direktorica u centru za liječenje poremećaja prehrane Renfrew.
"Odrasli u srednjoj dobi zadovoljavaju iste dijagnostičke kriterije kao i mlađi pacijenti - bore se sa simptomima poput ograničavanja unosa hrane, prejedanja ili povraćanja", objašnjava DeCaro.
"No, ono po čemu se razlikuju jesu jedinstvene životne tranzicije koje mogu potaknuti ili pogoršati nezadovoljstvo tijelom i poremećaje prehrane: menopauza, razvod, 'prazno gnijezdo', kronične bolesti, fizičke promjene i izazovi starenja u društvu koje diskriminira starije osobe."
Mnogi od njih svoje probleme mogu pratiti desetljećima unatrag. "Neki navode da su se s problemima vezanim uz hranu ili sliku tijela suočavali još od adolescencije, da bi se tek kasnije u životu razvio klinički poremećaj prehrane", kaže DeCaro. Za druge, koji su bili relativno zadovoljni svojim tijelom sve do 40-ih ili 50-ih godina, to je potpuno nova i uznemirujuća fiksacija.
Problem koji često ostaje neprepoznat
Erin Parks, suosnivačica i klinička direktorica platforme za virtualno liječenje poremećaja prehrane Equip, navodi da 25% odraslih pacijenata na njihovoj platformi pripada dobnoj skupini od 40 do 65 godina. Ranije ove godine, Equip je proveo anketu na više od 1000 odraslih osoba starijih od 40 godina, a najviše ju je iznenadio podatak da je 35% žena razvilo poremećene prehrambene navike po prvi put upravo u srednjoj dobi.
"Uvjerena sam da mnogi poremećaji prehrane u srednjoj dobi ostaju neprepoznati jer ne odgovaraju uobičajenoj predodžbi o tome kako bi takav poremećaj 'trebao' izgledati", rekla je Parks.
"Budući da je kultura dijeta - sustav vjerovanja koji mršavost izjednačava sa zdravljem - toliko normalizirana, takva se ponašanja često prikrivaju kao 'wellness', primjerice preskakanjem obroka, pretjeranim vježbanjem ili restriktivnim dijetama poput povremenog posta, zbog čega ih je lako previdjeti."
Iako su žene nerazmjerno pogođene, ni muškarci nisu imuni. "Čak 39 posto muškaraca osjećalo se lošije u vezi sa svojim tijelom kako su starili, no njihovi se simptomi još češće zanemaruju ili pripisuju drugim uzrocima", dodala je.
Hormoni, liječnici i pritisak društva
Hormonalne promjene tijekom menopauze i andropauze igraju veliku ulogu u pokretanju poremećaja prehrane kasnije u životu. Kod žena razina estrogena pada za oko 60%, dok proizvodnja progesterona gotovo potpuno prestaje. "To stvara savršenu oluju debljanja, promjena raspoloženja i osjećaja gubitka kontrole nad vlastitim tijelom", objasnila je Parks.
Muškarci se također suočavaju sa svojim izazovima: razina testosterona smanjuje se za oko 1% godišnje nakon 25. godine, a zatim brže u srednjoj dobi, što dovodi do nakupljanja masnoće na trbuhu, gubitka mišićne mase i manjka energije.
Ponekad su okidač i nehajni komentari liječnika koji su previše usredotočeni na gubitak težine kao rješenje za druga zdravstvena stanja. Lauren Muhlheim, psihologinja iz Los Angelesa, kaže da mnogi njezini klijenti srednje dobi pokušavaju riješiti ili spriječiti neki medicinski problem. "Međutim, dijeta i tjelovježba mogu biti okidač za poremećaj prehrane, a zdravstveni se problemi mogu rješavati i na druge načine, ne samo mršavljenjem", ističe ona.
Naposljetku, živimo u kulturi koja veliča ne samo mršavost, već i mladost, što je "dvostruka zamka za ljude u srednjoj dobi", zaključuje DeCaro. Poremećaji prehrane razvijaju se kroz "savršenu oluju" rizika koji se sudaraju u ranjivim životnim razdobljima.
Što učiniti ako ste zabrinuti?
Poremećaji prehrane ne tiču se samo hrane ili težine, kaže DeCaro, već su to i emocionalni poremećaji čije liječenje nadilazi ono što konzumirate. "Smislen rad na oporavku često vodi ljude natrag k sebi, pomažući im da otkriju svoje najdublje želje, potrebe i vrijednosti", rekla je. Terapeuti nude nekoliko savjeta za one koji su zabrinuti da razvijaju poremećaj prehrane.
Prihvatite da se tijelo mijenja
Ako ste previše usredotočeni na promjene na svome tijelu, pokušajte se usredotočiti na sve što vam je vaše tijelo omogućilo da doživite, umjesto da ga uspoređujete s mlađom verzijom sebe ili drugima, savjetuje Muhlheim.
"Normalno je da se naša tijela s vremenom mijenjaju, osobito tijekom hormonalnih tranzicija. Ono što nije zdravo jest biti opsjednut svojim tijelom ili onim što jedete. To troši previše mentalne energije i sprječava vas da živite svoj život", kaže ona.
Potražite stručnu pomoć
Poremećaji prehrane ozbiljna su i potencijalno smrtonosna stanja koja često zahtijevaju specijaliziranu skrb. Ako se borite s tim, potražite procjenu stručnjaka koji će preporučiti razinu skrbi koja odgovara vašim medicinskim i emocionalnim potrebama. Virtualno liječenje pokazalo se posebno učinkovitim za odrasle u srednjoj dobi kojima je potrebna fleksibilna skrb prilagođena poslovnim i obiteljskim obvezama.
Ne prolazite kroz to sami
Poremećaji prehrane bujaju u izolaciji, ali povezivanje s drugima koji prolaze kroz isto iskustvo snažan je alat u oporavku, ističe DeCaro. "Pridruživanje grupi za podršku, slušanje priča o oporavku u podcastu ili čitanje memoara ljudi koji su se nosili s poremećajima prehrane u srednjoj dobi može vas podsjetiti da niste sami", rekla je.
Oduprite se kulturi dijeta
Budite oprezni s porukama kulture dijeta koje ciljaju na odrasle u srednjoj dobi s obećanjima o "poništavanju starenja" ili "vraćanju starog tijela", upozorava Parks. "Nažalost, takve su poruke danas postale standard. Mogu biti posebno štetne tijekom ranjivih životnih razdoblja. Kao društvo, moramo pomaknuti razgovor s 'upravljanja' starenjem tijela pomoću najnovijih dijeta na suosjećajnu podršku tijekom tih prirodnih životnih prijelaza."