Mnogima je poznat taj neobičan trenutak kada otvore oči nekoliko minuta prije nego što se oglasi alarm. Umjesto da iskoristimo posljednje minute sna, često ostanemo ležati u polusnu i čekamo zvuk budilice. Iako se čini kao da je naše tijelo "pogodilo" vrijeme, iza toga zapravo stoji složen mehanizam našeg unutarnjeg sata.
Liječnik Amir Khan objasnio je zašto se to događa i kako naš organizam s vremenom nauči prepoznavati svakodnevnu rutinu.
Tijelo pamti naš raspored
Khan je objasnio da se sve svodi na naviku i način na koji naš organizam prati ustaljeni ritam.
"Porazgovarajmo o ovome. Moj alarm radnim danom zvoni u pet ujutro jer idem trčati prije posla", rekao je. "Ali gotovo svaki put otvorim oči nekoliko minuta prije nego što zazvoni. To je dragocjeno vrijeme za spavanje koje gubim. Kako moje tijelo zna da će alarm uskoro zazvoniti?"
Odgovor se krije u našem biološkom satu, odnosno unutarnjem mehanizmu koji upravlja ciklusima spavanja i budnosti.
"Nemam mali sat u mozgu koji odbrojava do pet ujutro, ali svi imamo biološki sat. Duboko u mozgu nalazi se područje koje se zove suprahijazmatska jezgra. Ona je naš glavni sat i upravlja cirkadijalnim ritmom, odnosno unutarnjim ritmom tijela", objasnio je liječnik.
Kada se iz dana u dan budimo u približno isto vrijeme, organizam počinje očekivati taj trenutak i priprema se za njega.
"Tijelo voli rutinu. Ako se redovito budite u isto vrijeme, mozak to počinje predviđati. Nekoliko sati prije uobičajenog buđenja tijelo se već priprema: razina melatonina počinje padati, tjelesna temperatura raste, a hormoni povezani s budnošću, poput kortizola, počinju se lučiti", rekao je Khan.
Taj proces poznat je kao odgovor kortizola na buđenje. Ipak, on ne funkcionira poput preciznog alarma koji će nas probuditi točno u određenu minutu.
Mozak može "predvidjeti" buđenje
Prema Khanovim riječima, postoje dokazi da se tijelo počinje pripremati za buđenje i ranije ako očekujemo da ćemo se probuditi u određeno vrijeme.
"Ako imate ustaljenu rutinu ili prije spavanja pomislite: 'Sutra moram ustati u pet', vaš unutarnji sat može pokrenuti procese koji će vas približiti tom vremenu buđenja", objasnio je.
Pred jutro san prirodno postaje lakši, pa se ponekad probudimo upravo u trenutku kada je alarm gotovo spreman zazvoniti.
Niste predvidjeli budućnost
Iako naš organizam ima nevjerojatnu sposobnost prilagodbe, to ne znači da možemo uvijek točno pogoditi vrijeme.
Khan je naglasio da često pamtimo jutra kada smo se probudili samo nekoliko minuta prije alarma, ali zaboravljamo sve one dane kada smo spavali sve do zvonjave.
"Nismo toliko precizni da se svako jutro probudimo točno dvije minute prije alarma. Jednostavno više primjećujemo trenutke kada pogodimo vrijeme nego one kada ne pogodimo", rekao je.
Na naš unutarnji sat utječu brojni čimbenici, među kojima su izloženost svjetlu, vrijeme obroka, tjelesna aktivnost i kvaliteta sna.
"Naše tijelo zaista može predvidjeti što dolazi. Fascinantno je to. Volio bih spavati sve do alarma, ali ako sutra otvorite oči i vidite da su ostale dvije minute do zvonjave, niste vidoviti. Vaš mozak je samo naučio vaš raspored", zaključio je Khan.