Prekid treninga na četiri tjedna, u literaturi se najčešće opisuje kao kratkoročno "detraining" razdoblje, odnosno faza u kojoj se dio stečenih prilagodbi postupno smanjuje. Važno je naglasiti da se promjene razlikuju ovisno o tome trenira li netko godinama ili je tek krenuo, radi li se o izdržljivosti ili snazi, koliko se tijekom pauze kreće, kako spava i kako jede.
Najdosljedniji nalaz u istraživanjima je da se kondicija smanjuje već u kratkim razdobljima prekida, a pad može biti mjerljiv unutar nekoliko tjedana, osobito kod osoba koje su bile vrlo utrenirane. Mehanizam je, u ranim fazama, često povezan sa smanjenjem volumena plazme i ukupnog volumena krvi, što otežava rad srca pri većim naporima i smanjuje sposobnost prijenosa kisika.
U praksi to mnogi osjete kao brže "hvatanje daha", viši puls pri istom tempu, slabiju toleranciju na intervale i općenito teži osjećaj napora, iako se dio ljudi i dalje može osjećati relativno dobro ako tijekom pauze ostane aktivan kroz hodanje i svakodnevno kretanje.
Kod treninga snage, kratkoročni prekid često prvo "pogodi" živčano-mišićnu učinkovitost, osjećaj eksplozivnosti, koordinaciju u težim serijama i sposobnost podizanja maksimalnih opterećenja. Sustavni pregledi i meta-analize pokazuju da se nakon prestanka treninga snage bilježe padovi treniranih prilagodbi, a veličina promjene ovisi o duljini pauze, iskustvu, dobi i prethodnom programu.
Važna nijansa je da se "mišići ne tope preko noći". U mjesec dana mnogi neće izgubiti dramatičnu količinu mišićne mase, ali mogu primijetiti da su radne težine niže i da se mišići brže umaraju pri većem volumenu, osobito ako je pauza potpuna, bez ikakvog opterećenja.
Tjelesna masa se u četiri tjedna ne mora promijeniti, ali neki metabolički pokazatelji mogu otići u nepovoljnijem smjeru, osobito kod ljudi koji su imali strukturirani program i zatim potpuno stali.
Na primjer, u istraživanju na starijim ženama koje su redovito trenirale snagu, pokazalo se da je samo četiri tjedna bez treninga dovelo do pogoršanja nekih pokazatelja zdravlja. Povećala se razina šećera u krvi povezana s lošijom osjetljivošću na inzulin, kao i ukupni i "loši" (LDL) kolesterol.
Slično, pregledni radovi opisuju da prestanak treninga može dovesti do promjena u metabolizmu, pragovima izdržljivosti i energetskim parametrima, pri čemu se učinak pojačava ako se tijekom pauze smanji i ukupno dnevno kretanje.
Trening, pogotovo ako je bio redovit, često stabilizira dnevnu rutinu, razinu stresa i kvalitetu sna. Kada se ta rutina prekine, neki ljudi primijete nemir, pad motivacije, slabiji san ili "težu glavu", iako je individualna reakcija vrlo različita.
Uz to, ako je pauza nastala zbog preopterećenja, ozljede ili kroničnog umora, mjesec odmora ponekad donese i pozitivne pomake, manje bolova i više svježine.
U četiri tjedna presudna nije sama pauza, nego energetska ravnoteža. Ako unos ostane isti, a potrošnja padne jer se manje kreće, lako je dobiti nešto masnog tkiva, bez obzira na to što vaga nekad pokazuje malo.
S druge strane, ako se tijekom pauze zadrže navike, dovoljno proteina, dobar san i svakodnevno hodanje, vizualne promjene mogu biti minimalne. Metaboličke posljedice prekida često su vidljivije u laboratorijskim pokazateljima i performansama nego u samoj kilogramima.
Ako pauza nije strogo medicinska i nema zabrane opterećenja, najviše pomaže zadržati barem dio podražaja:
Dobra vijest je da se nakon pauze velik dio sposobnosti vraća brže nego kod prvog "gradnje forme", jer tijelo zadržava dio strukturnih i živčanih prilagodbi, a "podsjećanje" na trening ide brže nego u startu. Ipak, prvi tjedan povratka je pametno smanjiti volumen i intenzitet, jer su tetive, zglobovi i tolerancija na napor osjetljiviji nego što se čini po mišićnom osjećaju.