Navedeno proizlazi iz činjenice kako se prilikom treninga aerobne izdržljivosti povećava broj mitohondrija te koncentracija oksidativnih enzima unutar mišićnih ćelija.
U slučajevima kada sportaši putem prehrane unose veće količine kalorija konzumacijom ugljikohidrata, povećanje sposobnosti da se koriste masti uzrokuje proporcionalnu redukciju u oslanjanju na ugljikohidrate, a što uzrokuje povećanje izdržljivosti.Jednostavnije rečeno, ako sagorite više masti povećanjem intenziteta treninga vaše rezerve ugljikohidrata trajat će duže, a samim time bit će poboljšana vaša izdržljivost.
Ipak, treba naglasiti kako oksidacija masti se ne može povećati do mjere prilikom koje bi se eliminirala potreba za ugljikohidratima u vremenu intenzivne fizičke aktivnosti.
Također, veća sposobnost korištenja masti kao energije ne treba potaknuti sportaše na veći unos masti ukoliko je dosadašnji plan unosa kalorija adekvatno izrađen.
Ukoliko dođe do povećanja unosa masti uz istovremeno smanjenje ugljikohidrata dovoljno je samo nekoliko dana kako bi se smanjio parametar izdržljivosti u usporedbi s prethodnim sposobnostima.
Veći unos masti od potrebnog u sportskoj prehrani jedan je od faktora rizika za pojavljivanje aterosklerotskih bolesti srca.
U tijelu postoje rezerve energije u obliku masnog tkiva te lipida mišićnog tkiva
Čak i najmršaviji te najzdraviji sportaši imaju znatne rezerve energije u obliku pohranjenih lipida.
Trigliceridi koji su pohranjeni u masnom tkivu razlažu se na masne molekule, glicerol i masne kiseline, a nakon toga ulaze u cirkulaciju.
Glicerol je dostupan svim tkivima za energetski metabolizam, dok se slobodne masne kiseline transportiraju do aktivnih mišića.
Trigliceridi koji se nalaze u mišićima također se razlažu na glicerol i masne kiseline. Masne kiseline sagorijevaju radi dobivanja energije, a također i glicerol može sagorijevati u aktivnim mišićima radi energetske podrške, ili se transportirati do krvne plazme kao izvor energije za druga tkiva.