ISTRAŽIVAČI sa Sveučilišta Cambridge, Sveučilišta Queen Mary u Londonu, Sveučilišta u Bristolu, Sveučilišta Michigan i Sveučilišta Vanderbilt, otkrili su da receptor MC3R, smješten u neuronima hipotalamusa, kontrolira reprodukciju i rast ljudi.
Niži rast i kasniji pubertet uslijed slabijeg rada otkrivenog receptora u mozgu
Sustav receptora melanokortina 3 (MC3R) kontrolira oslobađanje određenih hormona koji reguliraju rast i spolno sazrijevanje, kao odgovor na određene nutritivne signale. Istraživači su otkrili da su ljudi niži i kasnije ulaze u pubertet kad receptor ne radi ispravno, izvještava Daily Mail.
Tijekom 20. stoljeća prosječna visina osobe u Ujedinjenom Kraljevstvu porasla je za 10 centimetara, dok je diljem svijeta u nekim zemljama skočila za 20 cm. Otkriće bi moglo dovesti do razvoja lijekova za izgradnju mišićne mase i poticanje odgođenog rasta, vjeruju istraživači.
Mutacije na genu MC3R
Od 500.000 ljudi koji su testirani u trajanju studije, tisuće ih je imalo mutacije na genu MC3R, uključujući 812 žena koje su u pubertet ušle u prosjeku 4.7 mjeseci kasnije od onih bez mutacije.
Promatrajući 6000 sudionika iz Avon longitudinalne studije roditelja i djece (ALSPAC), šestero djece imalo je MC3R mutacije i sva su bila niža od svojih vršnjaka bez mutacije. Postojala je jedna osoba koja je imala mutacije u obje kopije gena, a bila je 'vrlo niska' i ušla je u pubertet nakon 20. godine.
"Ovo otkriće pokazuje kako mozak može osjetiti hranjive tvari i interpretirati to kako bi donosio podsvjesne odluke koje utječu na naš rast i seksualni razvoj", rekli su profesor Sir Stephen O'Rahilly sa Sveučilišta Cambridge i koautor studije u izvješću.
"Identificiranje puta u mozgu kojim prehrambene navike utječu na rast i pubertet objašnjava globalni fenomen povećanja visine i smanjenja dobi u pubertetu koji zbunjuje znanstvenike već čitavo stoljeće", kaže O'Rahilly. "Naša otkrića imaju neposredne praktične implikacije za testiranje djece s ozbiljnim kašnjenjem u rastu i pubertetskom razvoju na mutacije u MC3R", dodao je.
Studija je objavljena u znanstvenom časopisu Nature.