Prije dva tjedna posjetili smo novootvorenu vinariju Josić u Zmajevcu, malom mjestu u Baranji, regiji na sjeveroistoku Hrvatske poznatoj po ravnicama, vinogradima i Kopačkom ritu, jednoj od najvažnijih močvarnih rezervata Europe. Zmajevac je miran kraj s bogatom poljoprivrednom tradicijom i razvijenom enogastronomskom ponudom, što ga čini zanimljivom destinacijom za vinske ture i lokalnu kuhinju.
Bila je subota i tog dana već smo obišli tri-četiri vinarije, uključujući i impozantno Belje, o kojem smo pisali ranije. Povod naše posjete Zmajevcu bilo je otvorenje nove vinarije Josić.
Prvi dojam o vinariji dobili smo već u samom predvorju, koje odiše toplinom i domaćim ugođajem. Onako, pomalo kao ulazak u lijepu dnevnu sobu, u kojoj se nalazi i kameni šank. Kušaonica Josić nije prostor koji želi impresionirati savršenim interijerom ili sterilnim luksuzom, već udoban kutak sa sommelierom koji istinski voli svoj posao i konobarom koji vina predstavlja recitacijama i pjesmama.
Dok je domaćin prezentirao priču vinarije, svi smo primjećivali detalje poput starih kredenaca i komoda, starinskog posuđa koje je očito netko desetljećima čuvao, starih fotelja na kojima su se opuštale mačke, te kamin koji je upotpunio atmosferu.
Zapravo, prvi domaćini koji su nas dočekali u ovom prostoru bili su Joso i Žućo, dva mačka koji slobodno šeću kušaonicom i iskorištavaju dobru volju gostiju pa ih žicaju domaću slaninu i kulen - i to u pozamašnim količinama.
A i evo i kako je uopće krenula ova priča. Damir Josić je 2000. godine sa suprugom Vlatkom kupio prvi vinograd i stari podrum koji datira iz 1935.godine. Krenuli su od nule. Danas vinarija i restoran zapošljavaju 45 ljudi, a ime Damira Josića uvršteno je na popis 100 najuspješnijih vinara Hrvatske. Malo je onih koji barem jednom na svom stolu nisu imali butelju vina s prepoznatljivom ilustracijom crne rode (Ciconia nigra) - strogo zaštićene vrste koja obitava u obližnjem Kopačkom ritu - te zaštitnog znaka megapopularnog crnog cuvéea.
Investicija vrijedna 2,5 milijuna eura, dijelom financirana sredstvima Europske unije, dijelom iz vlastitih sredstava, rezultirala je suvremenom vinarijom s kapacitetima koji odgovaraju ambiciji, ali i realnosti proizvodnje. Podrum je projektiran za godišnju proizvodnju od oko 260.000 boca vina, uz mogućnost rasta do 300.000 boca, no bez želje da se prijeđe granica kontrole.
"Iako potražnja za našim vinima raste, ne zanima nas količina pod svaku cijenu. Zanima nas da svaka boca ima smisla, da znamo odakle dolazi i kome je namijenjena", pojasnio je Albin Smiljan, rukovoditelj sektora hrane i pića kuće Josić.
Vina Josić nastaju iz ukupno 50 hektara vinograda - 25 hektara u vlastitom vlasništvu te dodatnih 25 hektara kroz kooperantsku suradnju. Takav model omogućuje stabilnost, ali i fleksibilnost.
Vinogradi su smješteni na baranjskim položajima koji nude optimalan odnos tla, klime i ekspozicije. Sortni sastav jasno odražava kontinentalni karakter regije. Graševina je ovdje temelj vinske priče, ali tu su i chardonnay, pinot sivi, pinot bijeli, sauvignon blanc, traminac, muškat žuti, frankovka, cabernet sauvignon i cabernet franc - sve popularnija sorta u Baranji.
"Ukupno se radi s 13 sorti grožđa, od kojih nastaje 16 etiketa ili - kako volim reći - 16 osobnih karti vina. Strogo pazimo na to da svo naše grožđe potječe iz Baranje. Posebno se izdvajaju graševina, kao nositelj identiteta vinarije, Josić Cuvée, koji predstavlja autorski potpis kuće, te cabernet franc, vino koje se sve češće spominje kao jedan od najboljih primjera sorte u kontinentalnoj Hrvatskoj", pojašnjava Smiljan te nastavlja: "Baranja ima potencijal za ozbiljna crna vina, a cabernet franc ovdje - baš kao i u mađarskom Villányju, gdje je glavna zvijezda - daje strukturu bez težine i eleganciju bez odricanja od sortnog karaktera."
Kušanje vina kod Josića nije formalno niti ukočeno. Ono se odvija kroz razgovor, usporedbe berbi, pitanja o godinama koje su bile zahtjevne i onima koje su dale više nego što se očekivalo. Vina su čista, precizna i jasno definirana - kako sami kažu, kreirana su na način da udovolje potrošaču, ali i ispoštuju pravila vinske struke.
Uz vinariju nalazi se i obiteljski restoran za koji smo odmah rekli - ovdje je subotnja špica u Baranji. Dok je vani padala kiša i činilo se kako na ulicama zaista nema "niti psa", u ovom se restoranu događalo sve. Tamburaši, ples, obilne porcije koje su stizale na stolove, šaran na rašljama, fiš paprikaš, pa i pokoja razbijena čaša. I onda još malo šarana i tako u krug.
Radi se o prostoru solidne veličine s dugim stolovima, kaminom, zapravo idealnom za razne proslave. Restoran Josić otvoren je 2009. godine, a danas predstavlja jednu od ključnih točaka baranjske eno- gastro scene. Godišnja posjećenost kreće se oko 35.000 gostiju. Ljudi ovdje ne dolaze samo jesti - dolaze doživjeti Baranju i uživati u autohtonoj enogastronomiji. I naš je dojam takav, a iznenadio nas je i priličan broj turista koji su tu večer ovdje jeli i provodili se.
Večer je uključivala i praktično iskustvo kuhanja - sami smo pripremali šarana na rašljama, a priznat ću - uspjeli smo ga presoliti, što ga je samo učinilo još autentičnijim iskustvom.
Nakon toga jeli smo niz lokalnih specijaliteta - domaće suhomesnate proizvode, različite vrste mesa i tradicionalni desert taškrle s pekmezom od šljiva. Hrana prati vinsku priču u skladu s lokalnom tradicijom, nema puno iznenađenja ali u ovakvoj priči nisu ni potrebna. Jer gosti ovdje dolaze upravo po ono poznato i provjereno.
Za kraj, Baranju svakako vrijedi posjetiti - uz bogatu povijest i tradiciju, mogu vam garantirati da ćete se vratiti odmoreni - jer tamo je mir kakav rijetko gdje srećemo.A vratit ćete se i s pokojim paketićem domaće začinske paprike, dobrog vina i mirisne kobasice - kao suvenirima na kraj u kojem se još uvijek živi sporije i mirnije.