Smeđi kruh već se godinama smatra zdravijom alternativom bijelom, do te mjere da ga mnogi kupuju bez razmišljanja, uvjereni da automatski čine bolji izbor. No, kao i kod mnogih proizvoda u trgovinama, stvarnost je nešto složenija.
Osnovna razlika između bijelog i pravog integralnog kruha leži u vrsti brašna. Bijeli kruh proizvodi se od rafiniranog pšeničnog brašna, iz kojeg su tijekom obrade uklonjeni mekinje i klica. Time se dobiva brašno finije teksture i duljeg roka trajanja, ali se gubi velik dio vlakana, vitamina i minerala.
Integralni kruh, s druge strane, radi se od cjelovitog zrna pšenice, što znači da sadrži sve njegove dijelove. Zbog toga ima više prehrambenih vlakana, sporije se probavlja, dulje daje osjećaj sitosti i ima manji utjecaj na nagle skokove šećera u krvi. Upravo su to razlozi zašto se integralni kruh često preporučuje u uravnoteženoj prehrani.
Problem nastaje kod kruha koji je označen kao "smeđi", ali zapravo nije integralni. U praksi to često znači bijelo brašno uz dodatak male količine integralnog brašna, karamela, melase ili sladnog ekstrakta koji kruhu daje tamniju boju i "rustikalniji" dojam. Takav kruh vizualno djeluje zdravije, ali nutritivno može biti vrlo sličan običnom bijelom kruhu.
Drugim riječima, smeđa boja nije jamstvo kvalitete. Neki "smeđi" kruhovi imaju tek neznatno više vlakana, a ponekad i više šećera od klasičnog bijelog kruha.
Vlakna su ključni razlog zašto se integralni kruh smatra boljim izborom. Ona usporavaju probavu, pomažu u regulaciji razine šećera u krvi i doprinose zdravlju probavnog sustava. Kruh s malo vlakana brzo se probavlja, zbog čega osjećaj sitosti kratko traje, pa često posežemo za dodatnim obrokom ili grickalicama. Upravo zato razlika između pravog integralnog i "smeđeg" kruha nije sitnica, nego stvarni nutritivni jaz.
Najpouzdaniji način je čitanje deklaracije. Ako je na prvom mjestu popisa sastojaka navedeno "integralno pšenično brašno" ili "brašno od cjelovitog zrna", riječ je o kruhu koji ima smisla kupiti. Ako pak piše samo "pšenično brašno", a kruh je taman, velika je vjerojatnost da se radi o bijelom kruhu s dodanom bojom ili aromom. Dobar pokazatelj je i količina vlakana - integralni kruh obično ih ima barem dvostruko više od bijelog.
Odgovor glasi: samo ako je doista integralni. U suprotnom, razlika između smeđeg i bijelog kruha često je više marketinška nego zdravstvena. Zaključak je jednostavan - pri kupnji kruha vrijedi isto pravilo kao i kod većine hrane danas: ne vjerujte boji, nazivu ni ambalaži, nego onome što piše sitnim slovima.