KAD STE posljednji put bili na Dolcu? Uvijek vrvi voćem, povrćem, mesom, kruhom i mnoštvom prodavača i kupaca, no ako češće uđete u zatvoreni dio, ispod onog otvorenog platoa s prepoznatljivim crvenim suncobranima, primijetit ćete kako uz one stalne postoji određen broj mesnica i pekarnica koje dođu, pa odu, pa taj prostor zjapi prazan.
U jednom tom odjeljku, baš na putu od donjeg ulaza prema Kotliću kod Draža, sada se smjestio jedan gospodin iz Slovenije, s domačije Kmečki Hram iz Kostanjevice na Krki. Nudi više vrsta domaćeg kruha, razne gibanice, takozvane potice (dizana tijesta s raznovrsnim punjenjima) i pomalo zaboravljene kolače.
Jedan od tih zaboravljenih kolača upravo nas je i privukao. "Mi to zovemo potratna potica", govori nam stariji gospodin iza pulta za jedan specifičan kolač koji se sastoji od biskvita, kreme i dizanog tijesta.
Nama je poznat pod jednostavnim nazivom dizani kolač, a posljednji smo ga put jeli kad nam ga je pekla baka. Zapravo, pomalo smo ga i zaboravili, a definitivno nismo imali ni na kraj pameti da ćemo ga vidjeti i jesti ikad više. Nešto više od 200 grama ovdje smo platili ravno pet eura.
Riječ je o kolaču/kruhu čija je priprema dosta komplicirana, no nije nemoguća. Prvo je potrebno zamijesiti dizano tijesto, a dok se ono diže, ispeku se dva potpuno obična biskvita - jedan žuti, jedan crni, odnosno tamni od kakaa.
Dok se tijesto još uvijek diže, a pečeni biskviti hlade, napravi se krema, to jest nadjev koji je najjednostavniji dio procesa. Dobro se izmiješaju svježi kravlji sir, mljeveni orasi i šećer, a nije loše dodati malo ruma i ribane limunove korice kako bi sve skupa bilo mirisnije i ukusnije.
Sad je došao red da se sve to složi. Razvaljano dizano tijesto - krema - prvi biskvit - krema - drugi biskvit - krema - dizano tijesto, to je raspored slaganja. Sada se potica ili kolač, kako vam je draže, treba ispeći kao kruh, s nadjevom dobro zatvorenim unutra.
I to je cijela mudrost, treba vam još samo malo strpljenja da se ohladi pa možete rezati i uživati u ovom starinskom kolaču. Našli smo i recept u staroj bakinoj bilježnici koju čuvamo kao oko u glavi, a vi ga možete pronaći na ovom linku.
Ono što nismo spomenuli je kako se ovdje svi kolači i gibanice mogu i probati, a sve izgleda jako dobro. Lijepo je što na zagrebačkom Dolcu sada možemo kupiti slovensku prekmursku gibanicu ili potratnu poticu, a kako bi tek bilo lijepo da možemo kupiti domaću međimursku gibanicu, rudarsku greblicu, vrbovačku peru...