Dragan Maloševac je specijalist hitne medicine u Zavodu za hitnu medicinu Vukovarsko-srijemske županije. Odrastao je u Zagrebu, samo nekoliko ulaza od Šestina, jedne od prvih zagrebačkih pizzerija s krušnom peći, a vrijeme njegovog odrastanja bilo je i vrijeme prvih kultnih pizzerija u socijalističkoj Hrvatskoj, poput Dvojke, Kamenitih vrata, Purgera, Zadra i Četiri lovca, što je bilo presudno i za njegovu ljubav prema pizzi. Osim što se bavi svime čime se već ljudi na hitnoj bave, Dragan putuje svijetom i isprobava pizze. Probao ih je otprilike milijun, upoznao vlasnike najboljih pizzerija i opsjednut je tajnama pripreme dobre pizze. Zbog svega toga utvaramo si da je Dragan stručnjak za ovu temu i drago nam je da smo konačno dočekali top listu najboljih osječkih pizzerija.
IAKO sam dosta dugo bio protiv izrade TOP liste osječkih pizzerija, ipak su me nagovorili da se prihvatim i tog poprilično nezahvalnog zadatka. Pizzerije nisu spomenici, građevine, muzeji ili filmovi. Mnoge se vremenom mijenjaju, mijenjaju stil i način rada. Mnoge se pomalo neočekivano zatvaraju, a mnoge se nove otvaraju.
U zadnjih se desetak godina, koliko živim u Osijeku, zatvorilo pet dobrih pizzerija (Lira, Stross 2, Oliva, Grozd i Pepper´s), a otvorene su neke nove (Sporthouse, Ventidue, Pepe). U biti Oliva ima samo dostavu. Kako bih umanjio svoj subjektivni doživljaj, učinio sam dvije vrlo bitne stvari.
Nakon što sam napravio popis svih osječkih pizzerija i restorana koji poslužuju pizzu, odredio sam nekoliko kriterija po kojima sam pizzerijama dodijelio ocjene. Izabrao sam lokaciju, interijer/ambijent, izbor pizza, tijesto, nadjeve, cijenu, ostalu ponudu i opći dojam.
Ostala se ponuda prvenstveno odnosila na izbor pića, pogotovo piva koje mnogi vole popiti uz dobru pizzu. A zatim sam došao na ideju kako dobiti dobar korektiv, kvalitetnu povratnu informaciju. Zamolio sam na svom Facebook profilu sve prijatelje koji žive u Osijeku, a vole pizzu, da mi pošalju svoj izbor prvih pet pizzerija. I da ih poredaju od prve do pete prema vlastitom sudu.
Nisam očekivao da ću dobiti tako velik broj poruka. Zamolio sam ih da mi svoj izbor ne pišu na zidu, već ga pošalju privatnom porukom kako bi bili što objektivniji. Dobio sam trideset i dva odgovora, odnosno 160 ocjena/glasova. Moram istaknuti dvije zanimljivosti. Prvih pet pizzerija koje su moje legice i lege izabrali ISTE su kao i mojih pet, jedino redoslijed nije isti.
Dakle, izabrali su istih pet pizzerija od njih osamnaest
Ako vas zanima, oni su prvih pet osječkih pizzerija poredali ovim redom: Sporthouse, Pepe, Ventidue, Novi Saloon, Astrogarden. Odmah iza tih pet nalaze se Rustika, La Rosa i Lipov hlad. Druga je zanimljivost to što pet pizzerija nije dobilo doslovno niti jedan jedini glas!? Među njima su i neke koje bi mi, da sam radio nešto širu listu, bile dosta visoko.
Ne želim navoditi koje su to pizzerije. Iako, poprilično je zbunjujuća činjenica da postoje pizzerije koje odlično rade, a nisu percipirane od onih za koje znam da žive u Osijeku i često odlaze na pizzu. Uvijek se sjetim izjave jednog vrhunskog picajola koji je rekao kako je svakom vlasniku pizzerije ili picajolu najbolja ona pizza koju njegovi gosti vole.
Što je u biti itekako točno. Bez obzira na tip pizze, napoletanski, romanski ili klasični (old school), pizze se dijele u dvije glavne kategorije. One dobre i one loše. Budući da sam o svim pizzerijama već napisao posebne osvrte, nema smisla pisati neki novi prateći tekst. Poslužit će sve već napisano uz prateću ocjenu. Puno je zanimljiviji sam poredak. Dakle, evo mojih TOP 5 osječkih pizzerija.
5. mjesto: Novi Saloon (Ulica kneza Trpimira 23)
Ocjena: 8.3
Kad sam prije desetak godina stigao u Osijek, Novi je Saloon bio klasični restoran s velikom, jeftinom i zasitnom pizzom. Ako ste se htjeli pošteno najesti, a volite pizzu, onda ste naručivali iz Novog Saloona.
Nisam duže vrijeme odlazio u Novi Saloon, a onda mi je u zadnjih par mjeseci nekoliko prijatelja poslalo slike njihovih pizza. Prvo sam pomislio kako ne pričamo o istoj pizzeriji!? Na slikama su bile prave napoletanske pizze, odličnog izgleda i dosta manje od onih starih restoranskih pizza kakve sam očekivao.
Naravno, otišli smo u Novi Saloon i ugodno se iznenadili. Novi Saloon ima potpuno drugačiju pizzu od one kakvu je imao prije tri, četiri godine. Tijesto je napoletansko i to uistinu jako dobro. Rubovi su deblji, napuhani, prozračni i puni alveola, baš onako kako treba biti. Samo tijesto je dobre teksture, poprilično mekano, ali ne premekano i gnjecavo. Saznao sam i zašto je to tako.
Picajol je bio na edukaciji u Italiji i očito je dobro iskoristio tu edukaciju. Nadjevi su više-manje uobičajeni, kvalitetnih sastojaka, iako osobno imam jednu zamjerku vezanu uz izbor pizza. Novi Saloon nema u ponudi niti jednu bijelu pizzu. Stvarno je šteta ne iskoristiti vrhunsko tijesto pa u ponudu ne ubaciti barem dvije bijele pizze, pogotovo onu s piletinom budući da imaju vrlo ukusne ražnjiće upravo od kvalitetnog pilećeg mesa.
Druga bi, recimo, mogla biti trenutno najpopularnija bijela pizza, pizza s mortadelom i pistacijom. Bijele su pizze postale sastavni dio izbora svih vrhunskih pizzerija koje sam posjetio u zadnjih godinu dana.
Ono što jednostavno moram posebno istaknuti je pristup gostima i posluživanje hrane. Puno nam se puta dogodilo da smo osim pizze u restoranima ili pizzerijama naručili i neku drugu vrstu hrane pa nam je servirana u različito vrijeme.
Dobijemo pizzu pa pola sata čekamo ražnjiće, ćevape ili lazanje. I obrnuto. Iako su nam pizze stigle poprilično brzo na stol, ostala je hrana stigla samo par minuta kasnije. Rijetki su restorani koji na ovako korektan i profesionalan način organiziraju rad u kuhinji i pametno poslužuju hranu. Priznajem, ostao sam poprilično pozitivno iznenađen budući da su rijetki restorani koji uz ostalu hranu poslužuju i dobru pizzu.
Cijene su pristupačne. Margherita je 5.18 eura (39 kuna), a najskuplje su specijalne pizze (Rozika, Gazdika, Talijanska i A´ la Chef) koje koštaju 8.63 eura (65 kuna). Očito je iz onih starih vremena ovaj restoran promijenio puno toga, ali je zadržao tradiciju prihvatljivih i pristupačnih cijena. Novi Saloon je dobar primjer restorana koji pažljivo prati razvoj situacije na terenu te osluškuje želje i potrebe vlastitih gostiju.
4. mjesto: Astrogarden (Martina Divalta 4)
Ocjena: 8.5
Kad sam prije nekih godinu dana prvi put posjetio Astrogarden, napisao sam na početku recenzije veliko NAPOKON. Prijatelj mi je poslao sliku Astrogardenove pizze s mortadelom i pistacijom, a ja nisam ni znao da je Astrogarden pizzerija. Naravno, odmah sam otišao provjeriti o čemu se radi i shvatio da je Osijek dobio pizzeriju s romanskim tijestom, onakvim kakvo najviše volim.
U biti, Astrogarden ima svoju recepturu, ali mi je njihovo tanko i prhko tijesto u rangu tijesta kakvo imaju zagrebačka Duksa, Karijola i Nu. Astrogarden je s nadjevima igrao na sigurno. Nadjevi složeni od kvalitetnih sastojaka, bez previše nepotrebnog eksperimentiranja u slaganju okusa.
Pizze su podijeljene u dvije grupe, klasične i specijalne, od kojih je moj favorit Mortadella e Pistacchio. Iako je ova pizzerija sastavni dio većeg projekta i nalazi se pored velike igraonice, ambijent je ugodan, a prostor je lijepo uređen. Tijekom toplih mjeseci dodatni je adut velika i lijepa vanjska terasa s velikim brojem stolova.
Cijene su primjerene, Margherita je 6.5 eura (45.21 kunu), a najskuplja je Burrata, Prosciutto e Zucchine za koju treba izdvojiti 9.5 eura (67.81). Astrogarden pomalo tvrdoglavo gura neku svoju, jako dobru i poprilično uspješnu priču.
3. mjesto: Sporthouse (Trg Lavoslava Ružičke)
Ocjena: 8.5
Sporthouse je pizzerija koja poput Ruspantea, Papavera ili Kuće Male pomalo tvrdoglavo gura neku svoju priču, prvenstveno vezanu uz tijesto. Priču koja je i više nego dobra. Prostor je lijepo uređen i pomalo neobičan, ugodne i tople atmosfere.
Netko je iskoristio postojeći stari prostor, neobično prostran s jako visokim stropovima i od njega napravio pizzeriju ugodne i tople atmosfere. Bio sam nekoliko puta i uvijek sam ovu pizzeriju napuštao jako zadovoljan. Pizza je odlična.
Tijesto nije ni pretanko ni predebelo, odlične teksture i još boljeg okusa. Poprilično je hrskavo, nije teško i prezasitno. Nadjevi su, bez obzira na jako dobro tijesto, puno jači adut.
Kvalitetni sastojci dobro su posloženi u stvarno velikoj ponudi pizza. Cijene se kreću od 7.83 eura (59 kuna) za Margheritu do 11.81 euro (89 kuna) za one najskuplje, Grčku i Karamelizirani luk i pršut. Upravo je moj favorit pizza s karameliziranim lukom i pršutom.
2. mjesto Ventidue (Ulica Stjepana Radića 22)
Ocjena: 9.0
Počet ću ovaj svoj osvrt rečenicom kojom ću ga i završiti. Ventidue je definitivno vrhunska pizzerija. Naravno, budući da smo svi mi pomalo subjektivni i imamo neke svoje stavove, ukuse i afinitete znate da dolazi ono obavezno ali. To se moje ali odnosi na samo tijesto pa ću prvo napisati par osnovnih informacija kojima ću istaknuti sve ono što Ventidue čini vrhunskom pizzerijom.
Ventidue se smjestio u sami centar Osijeka, prostor je lijepo uređen, a osoblje je vrlo korektno, srdačno i izuzetno profesionalno. Bili smo četiri puta u vremenskim razmacima od par mjeseci i uvijek smo se osjećali dobrodošlo i opušteno.
Izbor pizza je velik, a osim klasične napoletane u ponudi su i pizze romane. Mene je na novi odlazak u Radićevu 22 potaknulo to što je Ventidue u svoju ponudu ubacio i moju omiljenu bijelu pizzu, pizzu s mortadelom i pistacijom.
Neki uporno tvrde kako je pizza s mortadelom i pistacijom nekakva naša izmišljotina, ali tu sam pizzu naručio u svim pizzerijama s europske TOP 50 liste koje sam posjetio. Uostalom, ako je netko poznat po vrhunskim mortadelama, onda su to upravo Talijani.
Budući da sam spomenutu pizzu naručio i u amsterdamskoj nNei, bečkom Via Toledu i briselskoj La Piola Pizzi, pizzerijama koje su godinama u samom vrhu svih TOP lista, odgovorno tvrdim kako Ventidue na svoje pizze stavlja samo kvalitetne sastojke. Mortadela je jedna od boljih koju sam dobio na pizzi.
Ventidue ima ukusne, fine i kvalitetne, dobro posložene sastojke. Sada napokon dolazimo do onog o čemu sam pisao na samom početku ovog osvrta. Ventidue ima tijesto koje je izgledom i okusom pravo napoletansko, ali ima jedan nedostatak. Tijesto nije dovoljno prozračno, pogotovo na rubovima koji su debeli, ali previše gusti i nabijeni, a premalo hrskavi i prozračni.
Kada bih morao navesti razlog, odlučio bih se za nekakvu pogrešku u pripremi tijesta budući da je peć vrhunska, a vrlo vjerojatno su i brašno i kvasac kvalitetni i adekvatni. Ili se u pripremi nešto događa s glutenom ili je premali postotak vode, ali mislim da bi tijesto, pogotovo rubovi, moralo biti prhkije i prozračnije.
Kao da su bule prevelike pa ih picajol mora "potrošiti“ prilikom razvlačenja, a onda sav višak "natrpa“ u rub. Ne znam koji je razlog, ali bih volio čuti i druga mišljenja, pogotovo onih koji vole pravu napoletanu.
Možda sam ja stvarno samo pretjerano subjektivan i jednostavno volim napoletanu nešto prhkijeg i prozračnijeg tijesta. No, sve to ne umanjuje kvalitetu pizze koju Ventidue poslužuje. Cijene su s obzirom na lokaciju, ponudu, ambijent i uslugu i više nego pristupačne.
Marinara je 5.04 eura (37.97 kuna), Margherita je 7.03 eura (52.97 kuna), moja omiljena Pistacchio e Mortadella je 9.69 eura (73.01 kunu), a najskuplja je Speciale Limperiale Napolitana, pizza s crnim tartufima, za koju treba izdvojiti 12.34 eura (92.98 kuna).
Osobno volim pizzerije koje se trude oko svojih gostiju, a posebno pizzerije koje su aktivne na društvenim mrežama na kojima stalno osluškuju i prate što se vrti u glavama ljubitelja pizza. A Ventidue je izuzetno interaktivan, Ventidue se jako trudi. Kao što sam i najavio, ovaj ću osvrt završiti uvodnom rečenicom. Ventidue je definitivno vrhunska pizzerija.
1. mjesto: Pepe (Šamačka 4)
Ocjena: 9.3
Prošle sam godine zbog vlastite gluposti doslovno buljio u zatvorena vrata pariške pizzerije Peppe. Maloprije sam bio u jednom drugom Pepeu, onom osječkom. Kad ne mogu ja u Peppe, može Pepe u Osijek. Protekli smo vikend, prije samo četiri dana, posjetili vrhunske europske pizzerije.
Dellarosso, Via Toledo, Basilico... Budimpešta, Beč, Bratislava... Pepe i Osijek, vjerovali ili ne, definitivno mogu nastaviti ovaj niz. Osijek je dobio još jednu pizzeriju. Vrhunsku.
Pizzeriju koja je visoko podignula letvicu osječke gastronomske scene. Pepe se smjestio tik uz šetnicu u samom centru grada. Odlična lokacija u podnožju hotela Osijek. Lijepo uređen prostor, ugodnog ambijenta, srdačnog, profesionalnog i nenametljivo angažiranog osoblja.
Naravno, ja sam naručio svoju omiljenu s mortadelom i pistacijom. Cijene su prihvatljive i primjerene, a kreću se od 56 kuna za Margheritu do 89 kuna za onu najskuplju, Tartufo & Prosciutto. Kad bih baš morao pronaći neku zamjerku ili nedostatak, onda bi to bilo tijesto.
Tijesto je, iako dobre teksture, ali mrvicu "nabijeno". Malo deblji, prozračniji i "napuhani" rubovi učinili bi tijesto, pogotovo rubove, prhkijim i perfektnim. Ono što osobno smatram dodatnim adutom je to što Pepe ima u ponudi i drugu vrstu hrane. Ne veliku, ali ima. To je svakako dobro ako u društvu imate nekog tko baš ne obožava pizzu, a izlazite na zajedničku večeru ili ručak.
Meni se to često događa. Budući da uz pizzu volim popiti dobro pivo, svakako treba istaknuti i dosta dobru ponudu piva. Sve u svemu, drago mi je što je Osijek bogatiji za još jednu vrhunsku pizzeriju. Zato što Pépé Pizza Place to uistinu jest.