OVIH smo dana vidjeli službene liste o prodaji šampanjaca u Hrvatskoj u 2026. godini. Rezultati su senzacionalni. Prodaja Dom Pérignona, koji košta oko 245 eura, u prvih je osam mjeseci porasla za 1 posto. Ali, prodaja Ruinarta porasla je za 17 posto, prodaja Moët et Chandona za deset posto, a Veuve Clicquota za skoro dvadeset posto.

Najekstremniji rast prodaje zabilježio je Krug, koji košta 303 eura. Prodaja Kruga porasla je za čak 113 posto! U redu, Krugov je porast toliko velik jer se računa u odnosu na vrlo nisku prodaju prethodnih godina, no veseli da su Hrvati napokon prepoznali vrijednost ove jedinstvene šampanjerije.

Zašto prodaja šampanjca raste?

Kad je, pak, riječ o rastu drugih šampanjaca, tu se već radi o ozbiljnim količinama. Zašto prodaja šampanjca u Hrvatskoj raste, dok prodaja skoro svih drugih vina stagnira ili pada? Pa zato što su u zadnjih 36 mjeseci cijene šampanjca u Hrvatskoj došle na normalnu, šire prihvatljivu razinu.

Prije nekoliko godina u hrvatskim se lokalima cijena čaše šampanjca kretala oko dvadeset eura. Sada varira između 10 i 14 eura, prije svega zahvaljujući pametnoj poslovnoj politici distributera poput MIVE i Atroxa, koji su uporno uvjeravali hotelijere i restoratere da spuste cijene; i sami su distributeri raspolagali marketinškim budžetima za rušenje cijena. Pa tako već dva ljeta u luksuznom rovinjskom hotelu Adriatic pijemo odlični Duval-Leroy za 13 eura za čašu.

U Charlieju, najpopularnijem kafiću u centru Zagreba, čaša biodinamičkog Charpentiera košta deset eura, čaša odličnog growera Sergea Mathieua standardno svugdje košta između 12 i 14 eura, a čaša rosea Yann Alexandre u Matsuu prodaje se za deset ili jedanaest eura.

Hrvatska šampanjska revolucija cijena nadolje dovela je do brzog rasta potrošnje. Što šalje snažnu poruku hrvatskim ugostiteljima, ali i vinarima, o tome kakvu politiku cijena treba voditi da bi potrošnja porasla.

Tekst je, uz dozvolu, u cijelosti prenesen s portala Kult Plave Kamenice.