"Kao urednica za hranu, kupovina namirnica sastavni je dio moje svakodnevice. Često sam u trgovinama zbog istraživanja, recenziranja i testiranja recepata, ali ponekad i zbog sasvim banalnih razloga - jedne sitnice zbog koje ne mogu odoljeti da ne prođem svim prolazima. U prosjeku sam u trgovini barem četiri puta tjedno."
Tako piše autorica u tekstu za The Kitchn, u kojem opisuje kako su se učestali odlasci u kupovinu s vremenom počeli gomilati, pa si je odlučila postaviti osobni izazov: puna dva tjedna bez kupovine namirnica. Bez brzih odlazaka u dućan i bez obnavljanja zaliha - samo njezin hladnjak, smočnica i sve što se u njima već nalazi. Iako je na taj način uštedjela najmanje 100 dolara, autorica ističe da ju je ovaj mali eksperiment iznenadio na neočekivane načine te trajno promijenio način na koji razmišlja o kupovini i kuhanju.
Otprilike na polovici prvog tjedna, autorica je shvatila da je njezin zamrzivač zapravo svojevrsna vremenska kapsula dobrih namjera. Iza pakiranja leda i napola potrošenih vrećica smrznutog graška skrivale su se brusnice kupljene u studenom, stabljike korijandera spremljene prije nekoliko mjeseci "za juhu, jednog dana", kao i razno smrznuto voće i povrće kupljeno upravo zato da uvijek bude pri ruci. To je, kako navodi, značilo da se juha o kojoj je mjesecima razmišljala napokon i skuhala.
Odluka da ne kupuje namirnice natjerala ju je da iskoristi ono što je već imala i pomogla joj da shvati koliko je vrijedan dobro opskrbljen zamrzivač. Smrznuto voće i povrće omogućili su joj da se ni u jednom trenutku ne osjeća kao da joj nedostaju hranjive tvari, čak i bez svježih namirnica. Odjednom su, ističe, svi ostaci i sitnice dobili svoju svrhu.
Autorica piše da je shvatila kako je jedan od glavnih razloga zbog kojih često završava u trgovini osjećaj da joj nedostaje jedan ključni sastojak za recept koji priprema. Ako nema luka za dinstanje ili koncentrata rajčice, automatski pretpostavlja da mora otići u kupovinu. No tijekom ovog izazova shvatila je da to zapravo nije nužno.
Bez mogućnosti da jednostavno otrči po namirnicu koja nedostaje, postala je kreativnija u kuhinji. Umjesto luka poslužila je smrznuta ljutika, a umak od rajčice zamijenio je koncentrat. Odustajanje od strogog pridržavanja recepata učinilo je kuhanje opuštenijim i intuitivnijim. Kako navodi, to ju je podsjetilo da su recepti tek smjernice, a ne stroga pravila, te da su zamjene često puno jednostavnije nego što se čini.
Autorica priznaje da je često znala kupiti nešto samo zato što je bilo na sniženju. Kao primjer navodi nekoliko staklenki juhe od leće kupljenih na akciji "1+1 gratis", uz opravdanje da će dobro doći za "crne dane". No ti dani, kako kaže, nikad nisu došli. Iako je imala vrlo malo hrane, tu juhu jednostavno nije poželjela jesti.
Naglašava da bacanje hrane ostaje bacanje hrane, čak i kada je kupljena s popustom. Umjesto da se prisiljava jesti nešto što joj se ne sviđa, staklenke je odnijela u lokalnu banku hrane i donijela odluku da ubuduće neće kupovati namirnice samo zato što su na akciji. Ako nešto zaista ne želi jesti, zaključuje, nema mjesta u njezinoj kuhinji.
Na kraju autorica poziva čitatelje da podijele vlastita iskustva i odgovore na pitanje jesu li ikada pokušali izdržati dva tjedna - ili dulje - bez kupovine namirnica.