Pas Svetog Huberta: Bloodhound

Foto: Shutterstock 

OVA pasmina korijene vuče iz davnih dana. Njen najraniji predak je crni Sveti Hubert koji je dokumentiran u Europi u osmom stoljeću. Zahvaljujući Williamu Osvajaču ova pasmina je stigla u Englesku 1066. U dvanaestom stoljeću mnogi crkveni velikodostojnici zainteresirali su se za ove pse i većina samostana imala je pažljivo uzgojene čopore. Ova pasmina je jako korisna u pronalaženju nestalih osoba i kriminalaca. Jednom kada pronađe plijen njegov posao je gotov, jer ova pasmina nikada ne napada. 

 
Štene Bloodhounda počne se ponašati odraslo tek sa tri godine, ali ga se trenira cijeli život. U svojoj tinejdžerskoj dobi  potrebno mu je dosta vježbe, jer je pun energije, ali jednom kada sazre može spavati po cijele dane.Ovaj pas mrzi biti sam.
 
Iako je u kući miran pas, jednom kada se nađe na otvorenom postaje neumorni tragač. On je kompliciran, tvrdoglav i neovisan, a s druge strane je  nježan, miran i pouzdan kada u djeca u pitanju. Nikako nije stari lijeni lovački pas, kako ga se najčešće prikazuje, već je aktivan i zaigran prijatelj. Iako nije pasmina koju je lako naučiti osnovama poslušnosti, kada je traganje u pitanju brzo usvaja naredbe. Rezervirani su sa strancima.
 
Kao i svi lovački psi, i ova pasmina treba mnogo dnevne vježbe. Uzgojen je da slijedi trag u svim uvjetima i jednom kada nešto nanjuši ne možete ga više dozvati i zaustaviti u traganju. Zbog toga ga trebate šetati samo u sigurnim područjima. Puno slini, pa nabori na njegovom licu zahtijevaju svakodnevno čišćenje. Nerijetko se dogodi da im uši završe u hrani, pa je i njih potrebno kontrolirati i čistiti. Za dobro zdravlje redovito im čistite ušni kanal. Krzno zahtijeva minimalnu njegu, samo povremeno četkanje i brisanje. Mogu boraviti u kući i na otvorenom, ali zapamtite da ovo nije pas za ljude koji su opsjednuti čistoćom kuće.
 

Pročitajte više