Srećonoša s Tajlanda: Korat mačka

Foto: Shutterstock

OVE mačke nisu toliko glasne kao njihovi sijamski rođaci, ali imaju svoje načine da dobiju što žele. Kada je vrijeme večere, omotat će vam se oko nogu, popeti se na rame, čak vas i lagano gricnuti ako ne požurite s posluživanjem njihovog obroka. Ali kada imaju nešto važno za reći, glasaju se bez ustručavanja. 

 Na ljestvici aktivnosti, one bi bile 8: društvene, zaigrane i pune života, ali ne pretjerano hiperaktivne. Potvrđeno je da posjeduju visoku inteligenciju. 
 
Uživat će donositi igračke koje im bacate, a najdraža igra je ona u kojoj i vi sudjelujete. Traže pažnju svojih vlasnika i bez srama će prisvojiti vaše krilo, vašu ruku i vaše srce.
 
Dlaka ove mačke je jednolične srebrno-plave boje, s tima da je nijansirana od svjijetle nijanse pri korijenu do skroz tamne na vrhovima. 
 
Korat mačke imaju fazu ružnog pačeta i svoju pravu ljepotu postignu tek kada navrše dvije ili tri godine. I njihova boja očiju dobije pravu nijansu tek u zreloj dobi.
 
Knjiga pjesama o mačkama, rukopis koji sadrži stihove i pjesme, nastala je između 1350. i 1767. godine na Tajlandu. Ona uključuje najranije ilustracije i opise Korat mačke. Pisci i autori ovog dokumenta, čija su imena zaboravljena, opisuju ovu mačku kao srećonošu s očima boje riže koje sjaje kao kapljice rose na cvijetu lopoča, a tijelo joj je boje srebra i kišnog oblaka. Zbog tih zapisa ovo se smatra jednom od najstarijih kućnih mačaka. Korat mačka bila je ljubimac običnog čovjeka i jako cijenjena kao živi srećonoša. Rijetko kada su prodavane,  uglavnom su se poklanjale kao znak poštovanja i dobrih želja. Prilikom udaje, mladoj se poklanjao par Korat mačaka kako bi se osigurala sreća u braku. 
 
Prve korat mačke u Ameriku je donijela Jean Johnson i tako započinje njihov uzgoj i širenje ove vrste po svijetu. Danas na Tajlandu ima malo Korat mačaka i nisu na prodaju. 

Pročitajte više