PUTOVANJE je samo po sebi - neizvjesnost. Ali upravo u tom slatkom nespokoju i iščekivanju neočekivanog i leži njegova čar. Nažalost ili nasreću, internet je danas i tom fenomenu uspio isisati dušu, pa se čovjeku ponekad čini da "sve" o nekoj zemlji može doznati i bez da se makne iz udobnosti svoje stolice.
Plaže, vrućina, pijesak, nepitka voda, revolucija, Ben Ali, islam - samo su neke od tuniških "znamenitosti" koje mi je svemoćni Google servirao kad sam mu se obratio za pomoć u vezi moje nove destinacije. Ali Tunis je prevario sistem. Tunis je naprosto mnogo više i za čas će vam sve ono što ste mislili da znate izbiti iz glave, i to na najbolji mogući način.
Dalmacija u Africi
Odmah po slijetanju pomislio sam kako sam došao u Dalmaciju; sve je usporeno, carinici su više zabavljeni međusobnom pričom nego putnicima, frajer na kontroli prtljage ležerno zavaljen u stolicu, samo što nije iscurio iz nje. Za prvih nekoliko putnika još je i smogao snage glavom kimnuti kako bi dao znak da je sve u redu i da prođu. Ubrzo mu je i to postalo preteško pa se samo pravio da on s tim veze nema.
Analogija s Dalmacijom nastavlja se i po napuštanju aerodroma, odnosno izlaskom na cestu. Prometni znakovi postoje samo pro forma, a u prestrojavanju je važnija truba nego žmigavac. I dok se naš vozač (svaka mu čast) lakoćom šulja ulicama Monastira, meni u oči odmah upada zanimljiva arhitektonsko - građevinska "igra". Oni koji su se bar jednom vozili kroz Kaštela znat će o čemu pričam: jedna kuća "picnuta" kao da je izašla iz reklame, onoj odmah do nje nedostaje krov, trećoj je otpalo pola fasade, na četvrtoj stršeća armatura sugerira kako je u pitanju "work in progress"... I tako u nedogled. Već na prvi pogled vidi se da se u Tunisu puno toga gradi, ali i da se istovremeno dio toga urušava, te se čini se kao da bi nekim dijelovima, u smislu infrastrukture, dobro došla "druga ruka".
Ljudi su najveće bogatstvo Tunisa
Međutim, čovjek se ionako u pravilu ne zaljubljuje u savršenosti, već u one sitne nepravilnosti koje ga intrigiraju i raspiruju mu maštu. Sve je to dio mediteranskog šarma kojim će vas Tunis odmah kupiti. Bez obzira što je riječ o afričkoj zemlji koju kulturološki mnogi smještaju u domenu Bliskog istoka, Tunis je zapravo izrazito mediteranska zemlja. Zbog jakog francuskog utjecaja i izrazitog sekularizma, s pravom ga se naziva i europskom zemljom na afričkom kontinentu. To je posebno vidljivo kada se dođe u glavni grad Tunis, koji se po malo čemu razlikuje od, primjerice, Marseillesa ili Napulja.
Sunce, buka, lud promet, glasni i nasmijani ljudi, uspavana komunalna služba - sve je to dijelom jednog organiziranog kaosa koji vlada na ulicama tuniške metropole. Svi ti elementi stvaraju jednu specifičnu atmosferu koja je, kao što je to uostalom i slučaj sa svim posebnim mjestima koja su "malo na svoju ruku", naprosto nepretočiva u riječi - ona se mora doživjeti. A ono što Tunis čini posebnim, odnosno ono što predstavlja njegovo najveće bogatstvo su - ljudi. Izuzetno pristupačni, otvoreni, uvijek spremni na razgovor i šalu. I rođeni su trgovci. Iako su skoro tri tisućljeća prošla otkad su Feničani došli na ovo područje, nešto njihove krvi jamačno je ostalo i u današnjim Tunižanima.
"Kam maj frend, kam, aj giv ju veri gud prajs! Kroato non kapitalisto, najs pipl. Aj hev a spešl prajs for ju. Hepi mi, hepi ju", riječi su koje najčešće može čuti prosječan Hrvat dok se probija kaotičnim uličicama neke od medina tuniških gradova. Koliko god dobro govorili "klasični" engleski, vjerujte mi - po povratku iza Tunisa znat ćete samo arapski engleski. A ako ne znate engleski, opet nema problema. Tunižani, majstori trgovačkog zanata, sporazumjet će se s vama na bilo kojem "turističkom "jeziku, pa čak i na hrvatskom. Prodavaču je dovoljan jedan pogled na "žrtvu" i odmah zna kojom frazom i taktikom pristupiti. Ponekad, naravno, dođe i do greške, a samim time i do urnebesno smiješnih situacija.
Tako će turiste iz Hrvatske prodavači često na prvi zvuk zamijeniti za Ruse i samouvjereno dovikivati "Posmotri, posmotri" rukom pokazujući na svoje torbe, šiše, začine, rukotvorine, razne đinđe minđe ili što već prodaju. Problem je u tome što njihov izgovor fraze "posmotri" puno više vuče na "pas mater", na što bi se poneki turist s Balkana, dok ne otkrije da je riječ o nesporazumu, možda mogao naći i uvrijeđenim. Pogotovo dok vam psa i majku kombinira s osmijehom razvučenim od uha do uha.
Jednom kad je ostvaren prvi kontakt, počinje prava igra. Svaki savjet je uzaludan; kako ćete proći u šopingu u Tunisu ovisi isključivo o vašim sposobnostima pregovaranja i debljini živaca. Jer, koliko god ispočetka bilo zabavno, neprestano cjenkanje zaista umara. Stoga bi vam nakon nekoliko dana najbolji prijatelj mogla postati zlatna riječ "la", što znači "ne", kojom ćete otkantavati prodavače u trenucima kad vam više nije do šopinga. A ako baš želite nešto kupiti, nije zgorega naučiti još pokoju frazu arapskog, jer vas odmah bolje gledaju. Isto tako, što siromašniju državu prijavite kao zemlju svog porijekla, to će vam i startna cijena biti niža. Znaju Tunižani tko ima, a tko nema.
Malo para, puno muzike
Oni koji baš i nemaju, u Tunisu će svejedno doći na svoje. Jer gotovo svi hoteli iz prestižnog hotelskog lanca El Mouradi, sestrinske kompanije agencije Sunčani odmor, funkcioniraju po principu all inclusive usluge. A to znači da jednom kad dođete u Tunis, praktično ne morate potrošiti ni dinara, a svejedno ćete moći po cijeli dan uživati u sjajnoj hrani i otvorenom šanku.
Ipak, bez obzira na to što je u hotelu sve besplatno, valja imati na umu da osoblje, koje se ubija od želje da vam sve bude po volji, zapravo radi za vrlo malu plaću. Stoga je napojnica u Tunisu uobičajeni način zahvale za uslugu. Pokoji dinar prosječnom turistu ne znači puno, a ovim srdačnim i susretljivim ljudima život znači. Nemajte sumnje, jednom kad s lokalnim osobljem stvorite odnos na bazi međusobnog poštovanja, imat ćete dojam da ste u raju.
Gdje prestaje all inclusive, počinje avantura
All inclusive je super, ali ima samo jedan minus - hotelski barovi u pravilu rade samo do ponoći. Nema veze, to je ionako izvrsna prilika za upoznati pravi noćni život Tunisa. Uvijek raspoloživi taksiji za čas će vas, nakon neizostavnog pregovaranja oko cijene vožnje, prebaciti do grada i omogućiti vam priliku da vidite kako se zabavljaju mladi Tunižani. I da na koncu zaključite kako nema neke velike razlike između njih i nas.
Naići ćete tako na klubove gdje se skuplja "obična raja", u kojima je atmosfera u pravilu sjajna. Svi plešu, dobro se zezaju, žele razgovarati s vama, a za čas vam na takvim mjestima za stol doleti i šiša, ne bi li se malo opustili dok se odmarate od plesnog podija. A plesni podij je priča za sebe, jer DJ-evi imaju običaj puštati ponešto za svakog, pa će nakon serije MTV hitova bez problema zavrtjeti pokoji tuniški narodnjak, a onda kreće tradicionalno okretanje žarulja. Djeluje glupo u Hrvatskoj, ali u Tunisu se nekako čini OK.
Osim klubova s običnom rajom, postoje naravno i oni u kojima se skuplja zlatna tuniška mladež. Piće je na ovakvim mjestima već značajno skuplje, a tako izgledaju i ljudi. Nepovjerljivi, stalno gledaju tko ih gleda, te se više fokusiraju na hvatanje "dobre pozicije", a ne na zabavu. Frajeri u tijesnim majicama sa zlatnim natpisima i curice u "dopičnjacima", za koje se čini da im kroz glavu stalno prolazi ona "a da me vidi babo". Odmjeravanje i materijalizam - još jedan pokazatelj da se i Tunis polako približava zapadnim "vrijednostima".
Čarobna Sahara
Oni koji iz Tunisa ne žele kući ponijeti samo sjećanja na brčkanje u hotelskim bazenima i izležavanja na plaži, svakako na sjeveru zemlje moraju posjetiti ruševine stare Kartage i idilični grad umjetnika Sidi Bou Said, a zatim krenuti put juga zemlje gdje počinje jedan sasvim drukčiji Tunis. Bolje rečeno, tamo gdje počinje Sahara. Za vrlo male novce moguće je organizirati izlete na kojima ima ponešto za svakoga. Oni koji vole povijest i monumentalne građevine na svoje će doći u gradiću El Jemu, u kojem se nalazi jedan od najvećih i najbolje očuvanih rimskih amfiteatara. Oni koji vole etnoturizam uživat će u okolici Matmate i posjeti tradicionalnim berberskim kućama , ukopanima duboko u zemlju. I naravno, u lokalnim specijalitetima. Oni željni romantike nikako ne smiju propustiti jahanje deva uz impresivan zalazak sunca u Sahari.
Prava poslastica za sve avanturiste bit će off road vožnja džipovima po Sahari. Pripremite se za treskanje, raspadanje bubrežnih kamenaca, vrištanje, pokoju masnicu i adrenalin na entu. Još ako vas pritom dopadne malo luđi vozač (kao što je to kod nas bio slučaj), koji će cijelu stvar začiniti autentičnom muzikom odvrnutom do kraja, nemajte sumnje - očekuje vas vožnja života. Prikladno se odjenite i po mogućnosti nosite maramu koju ćete vezati oko glave i lica, jer bi se na dinama mogli nagutati pijeska, a o suncu u Sahari valjda ne treba posebno govoriti. Prilikom vožnje imat ćete priliku posjetiti i fantastične oaze Chebiku i Tamerzu, u kojoj se nalazi najveći pustinjski slap na svijetu, kao i svjetski poznati lokalitet Ong Jmel na kojem se snimao "Star Wars" Georga Lucasa i gdje se i dan danas nalaze kulise napravljene za potrebe snimanja filma.
Doviđenja, a ne zbogom
Na kraju putovanja sam samo mogao konstatirati kako je Tunis zemlja koja je nadmašila sva moja očekivanja. Svi oni sitni strahovi i predrasude koji sam spakirao u kofer kad sam kretao prema Tunisu rasplinuli su se već prvog dana te su na povratku zamijenjeni osjećajem da se vjerojatno nikad prije u nekoj stranoj zemlji nisam osjećao toliko kod kuće. Kofer je bio lakši, a srce punije. Doviđenja lijepa zemljo, vidjet ćemo se opet.