Ilustracija: Index
MOJA mama je velika kršćanka. Zna da je jako bitno da svake nedjelje ide na misu. Treba se ići i na hodočašće barem svakih pet godina i mora se ići na križni put bar jednom u kvartalu.
Jednako tako, mora se ispovijedati minimalno dva puta godišnje jer inače… tko zna kakvo će te zlo snaći. To što je velika kršćanka nije ju spriječilo u tome da abortira dvoje mojih braće ili sestara. Isto tako, htjela je i mene nagovoriti na abortus kad sam ostala trudna s trećim djetetom. Jer šta će meni sad još jedno dijete, dvoje ovih koje imam su mi dovoljni i već imam puno godina i muž mi ništa nije s njima pomagao dok su bili bebe i šta ja znam šta još je nadrobila. Na njeno veselje i moju tugu, priroda se pobrinula za to i pobacila sam. Neću biti zlobna i reći da su joj molitve uslišene.
A mogu.
What would Jesus do?
Ja sam isto vjernik. Ne možeš pobjeći od svog odgoja. Ili je to barem jako teško. Stoga sam ja svoju vjeru modificirala. Vjerujem da postoji Bog i da je on neki super lik u čijem ti je društvu sasvim ugodno.
Pretpostavljam da bih se u njegovu društvu osjećala kao kod dođeš kod ekipe na kartanje uz vino i obiteljski džoint. Bog u mojoj viziji zvuči kao doktor koji ima tako super ugodan glas da toneš u san i bez da ti spiči injekciju. U moj raj dolaziš odmah čim krepaš i prije toga ne moraš čamit u čistilištu i čekati da dođe smak svijeta.
Eh da, moja mama i ja se prilično razlikujemo. Toliko se razlikujemo da ja od nje nikada nisam tražila savjet.
Ako išta, pitam se što bi moja mama napravila u mojoj situaciji i onda napravim sasvim suprotno. "What would Jesus do?", ali obrnuto. Pa kako slušati i ozbiljno doživljavati ženu kojoj je, nakon što joj muž treći dan nije došao kući, potražila utjehu i tražila pomoć kod svoje svekrve. Kod opake babe iz Like! Kod iste one moje babe koja je sigurno bila prilično sretna kad muža tri dana ne bi bilo kod kuće!
Kad sam bila jako mala moji su se starci gadno posvađali. Sjećam se jer su letile stvari iz kuće i stari je vikao, stara plakala i svašt'. Prisluškivala sam na vratima i čula da tata ima u svom novčaniku sliku neke žene koja nije moja mama. Ni baba. Znala sam da je gadno zajebo. Ja sam nadobudno to rekla babi. Upravo tako dječje, bukvalno.. ..mama i tata viču jer tata ima sliku neke tete u novčaniku. Ona je na to rekla: "A – ha. Pa dobro, neće mama više tražit tatin novčanik." Već sam kao jako mala shvatila da će mame, posebno one odrasle u Lici, uvijek štititi svoje sinove i da nema šanse da snaha ikad bude u pravu. Ona to gradivo nije ni dan danas potpuno usvojila. I dalje ju sekira kad joj baba nešt prigovara ili se prisjeća svih joj davno učinjenih nepravdi. Još jedna odlika pravog, istinskog kršćanina – doživotno zamjeranje.
Boli ju dupe za božju odmazdu
I opet se pitam, i ne mogu se prestati pitati svaki put kada netko oženjen ili u ozbiljnoj vezi parkira "svoju žabu u Đurđinu garažu" , koliko je prevarena osoba imala sama veze sa činom prevare. Konkretno moja mater, kad ju sad već seciram, nije nešt previše dala. Ako je za vjerovat starom, pričao mi je kako ona često nije bila raspoložena za stvari koje je on od nje tražio (nije rekao seks, ali sigurno nije mislio da mu nije htjela ispeč mesa za ručak). Jedino mi nije jasno da li nije bila često uopće raspoložena za seks ili nije imala volje za nekakve egzibicije. Možda joj je jedina prihvatljiva poza bila misionarska... Možda nije voljela blow job… Možda se užasavala pomisli na analac… Tko će ju znati. Ali mora imati nekakve veze jedno s drugim. A možda ima veze i sa kršćanskim postavkama seksa. Ili sa majkama koje su svojim kćerima govorile da je seks zlo, nešto što se treba otrpjeti, nešto što treba samo da se nastavi loza i sl.
Neki lik se nedavno razveo jer mu je žena, kad bi ju pitao za seks, rekla da ima točno dvije minute. I nije se zajebavala. Današnje žene, čak i ako imaju kršćanske postavke, zapravo posebno tada, trebaju se ševiti čim je prilika. Ako ne žele da im brak ode u materinu. One kao da ne razumiju da u svakoj birtiji, na poslovnom sastanku ili u redu za crni kruh vreba mlada pica koja će još njemu platit cugu ako ju poševi. Nudi se. Suptilno, manje suptilno ili nimalo suptilno. Nosi minjak koji se zapravo takvim ni ne može definirati jer više sliči remenu. Ona je Barbika s niskim samopoštovanjem kojoj ku… viri iz očiju. Boli ju dupe za bilo šta a kamoli za božju odmazdu. Ne jebe nju ni ''Ne poželi tuđeg ženidbenog druga'' niti ''Ne poželi nikakve tuđe stvari''.
Takve su žene postojale u doba kad je moj ćaća bio mlad, a sad ih je još više. I spretnije su. I znaju sve u seksu. I uvijek su uređene, nasmiješene i spremne progutat.
Zato smo i sretni u braku
Stoga i ja bez problema u svakoj prilici zaboravim svoje kršćanske postavke i prepustim se. Dam čak i kad se djeca dolje pitaju zašto mama i tata tako dugo spremaju sobu. Dam i dok moja mama hoda oko kuće zvoneći i pitajući se zašto nitko ne otvara iako je auto u garaži. Dam čak i u dijelove tijela gdje to nikako nije predviđeno.
I uopće me nije briga što to nije u skladu niti s kršćanskim postavkama niti s feminističkim pokretom. Ako ja volim da me moj muž uzme gdje god hoće i kako hoće i ako je to velik dio razloga zašto smo sretni u braku, točno me zaboli što bi o tome imali reći neke babe ili pateri. Ili moja mater…