Screenshot: YouTube
FILM "Matrix" prikazuje budućnost u kojoj ljudi doživljavaju svijet u simuliranoj stvarnosti, no ako pitate Facebook, ta bi fikcija mogla postati stvarnost. Michael Abrash, znanstvenik u Facebookovoj kompaniji za virtualnu stvarnost "Oculus" tvrdi da "Matrix" najbolje prikazuje kako bi jednog dana mogla izgledati virtualna stvarnost, a potom je uz pomoć optičkih trikova pokušao dokazati da je i svijet koji vidimo danas samo iluzija.
"Knjige znanstveno-fantastičnog žanra dale su mi konceptualni okvir za razmišljanje o virtualnoj stvarnosti, no 'Matrix' me uvjerio u to. Iako je utemeljen na tehnologiji koja neće postojati još desetljećima, a možda i nikad, dao mi je dublji uvid u to što bi virtualna stvarnost jednog dana mogla biti", rekao je Abrash na Facebookovoj konferenciji u San Franciscu, piše Daily Mail.
Dodao je kako bi bilo uzbudljivo savijati i rastezati stvarnost kao u filmu, a tijekom govora upotrijebio je rečenice koje u filmu izgovara Morpheus, kojeg glumi Laurence Fishburne: "Što je stvarno? Kako definirate što je stvarno?"
"Ako govorite o onome što možete osjetiti, mirisati, okusiti i vidjeti, onda su stvarnost električni impulsi koje vaš mozak interpretira. Za razliku od Morpheusa, ja vam ne nudim izbor. Bez obzira na to što izaberete, svi ćemo završiti u Zečjoj rupi", rekao je Abrash.
To se odnosi na tablete koje se nude Neu u "Matrixu". Ako uzme plavu pilulu priča završava, a on će se probuditi u svom krevetu i vjerovati i sve što želi vjerovati, no ako uzme crvenu pilulu ostat će u Matrici. Abrash tvrdi da se većina ljudi koncentrira na virtualnu, a zapravo bi se trebali koncentrirati na stvarnost. "Morpheus je pružio dvije teze u toj rečenici: 'Naši svjesni umovi nikad nisu u doticaju sa stvarnim svijetom i mi smo u interakciji pomoću senzora u našim očima, ušima jeziku ili pomoću našeg tijela'. To je jako mali podskup stvarnog svijeta", rekao je.
Kao primjer naveo je vid, ljudi imaju samo tri senzora za boje, ne mogu vidjeti infracrveno i ultraljubičasto te imaju slijepu mrlju u oba oka.
"Naši vizualni podaci su zapanjujuće rijetki i čak da imamo sposobnost zabilježiti i procesuirati svaki foton koji dosegne naše oči, i dalje bismo imali premalo podataka da točno rekonstruiramo svijet", pojasnio je i nastavio dalje navodeći haljinu "koja je slomila internet" kao primjer.
"Naš vizualni sistem pogađa boju, a potom je šalje svjesnom umu" rekao je, a kako bi to dokazao poslužio se trima primjerima.
U prvom su prikazane crvena i plava pilula koje se nalaze na rukama ispred žute i plave pozadine. Otkrio je kako su obje pilule iste nijanse sive, a plava i crvena boja su nešto što mozak vidi na temelju ostatka informacija oko njih. Čak i ako znate da su pilule sive i dalje ćete ih vidjeti kao plave i crvene. Isto je s Rubikovom kockom, gdje na žutoj podlozi vidimo plave kvadratiće, a na plavoj pozadini žute. Oni su kao i pilule zapravo sivi.
"Vaš vizualni sistem nije zainteresiran za to jesu li fotoni crveni, plavi ili sivi. To nikog nije spasilo od toga da ga pojedu lavovi u savani. Zanima ga identificiranje potencijalno bitnih karakteristika u različitim uvjetima. Naš vizualni sustav konstantno ispravlja boje da budu u skladu s podlogom. To je obrnuto dizajniranje stvarnosti, boje koje vidi vaš mozak njegov su najbolji pokušaj", rekao je Abrash.
Drugi primjer kojim se poslužio je šahovska ploča s i bez točkica. Prvu doživljavamo kao ravnu, dok nam se druga čini iskrivljenom. Naime, naš vizualni sistem stvoren je tako da detektira jake kontraste na vodoravnom i okomitom. Kad se dodaju točkice, on detektira naglašeni kontrast ne samo na vodoravnom i okomitom, već i na blago nakošenim linijama, zbog čega vidimo iskrivljenu sliku.
Posljednji primjer su dva stola s pločom iste veličine, no nama djeluju različito.
"Živimo u trodimenzionalnom svijetu i trodimenzionalni objekti izvedeni u dvodimenzionalnim oblicima su potpuno drugačiji jedan od drugog. Vaš mozak to izračuna automatski, pretpostavljajući da gledate trodimenzionalni svijet. To je pogrešno, no omogućava nam da funkcioniramo u trodimenzionalnom svijetu", istaknuo je.
Također je upotrijebio iluziju poznatu kao "efekt naknadnog gibanja", koja se događa kad neuroni reagiraju na objekte u pokretu. Stanice koje reagiraju na pokretu u smjeru kazaljke na satu se umore, pa kad okretanje stane, stanice koje prate okretanje u suprotnom smjeru se aktiviraju. Zbog toga nam se čini da se objekti koji zapravo stoje vrte u smjeru suprotnom od kazaljke na satu.