NOVI Top Gun je uskoro vani, a obožavatelji kultnog filma već danima raspravljaju vrijedi li ga pogledati i je li moguće da će nadmašiti original. Filmska kritičarka Stephanie Zacharek napisala je kritiku za Time o novom Top Gunu u kojoj kaže da je puno bolji od prvog.
Njezinu kritiku prenosimo u cijelosti.
OPREZ! Tekst može sadržavati spojlere!
Više nije važno volite li ili ne volite Toma Cruisea, bez obzira na to koliko dobro izgleda u svojoj ultra hidratiziranoj i dobro očuvanoj koži, njegov brod je uplovio ne samo u vode srednjih godina već i otplovio izvan njih. Kao performer koji uvijek očajnički želi biti voljen, Cruise je ušao u novu eru, eru potencijalne irelevantnosti, što bi mogla biti najbolja stvar koja mu se ikada dogodila.
U svijetu u kojem smo svi ili obuzeti ili iznervirani TikTokom, izbezumljeni zbog globalnog zatopljenja i gubitka prava žene na izbor i pokušavamo nagovoriti nekooperativne rođake da se cijepe, nije vrijedno truda ne voljeti ga. A to vam, ako ste osoba koja nikada nije voljela Toma Cruisea, omogućava da uživate u bezbrojnim vrhunskim užicima filma Top Gun: Maverick.
Top Gun: Maverick redatelja Josepha Kosinskog puno je bolji film nego što je bio njegov prethodnik i puno bolji nego što bi trebao biti.
Film Tonyja Scotta iz 1986. o vrhunskim mornaričkim pilotima - u produkciji Jerryja Bruckheimera i Dona Simpsona, koji možda snose veću odgovornost za njegov ludi mačizam od Scotta - pećinska je relikvija koja je postigla trajnu popularnost. Fantazija prepuna frajera prije nego što smo uopće imali naziv za njih. U 80-ima smo išli gledati filmove Jima Jarmuscha kako bismo pobjegli od ovih tipova.
2022. godine sve izgleda drugačije
Ipak, lako je prihvatiti verziju ovih muškaraca iz 2022. godine, uključujući Cruisea. Top Gun: Maverick se događa u svijetu u kojem kao da nitko nije toliko zabrinut zbog prijetnje modernoj muškosti.
Jedan član grupe pilota je žena (Monica Barbaro), ali iako je to značajan odmak od filma iz 1986. godine, snimljenog u vrijeme kada ženama nije bilo dopušteno sudjelovati u borbenim letovima, to je i dalje nebitno. Bez da ih ismijava ili umanjuje, Top Gun: Maverick svojim muškim likovima dopušta sumnju i nesigurnost, strah da možda ne mogu biti najbolji, zabrinutost da su prestari da bi bili važni.
U jednom trenutku Ed Harris, koji glumi starog admirala u cameo ulozi koja podsjeća na The Right Stuff, jedan od uistinu sjajnih filmova iz 80-ih, praktički se izdere na Cruisea, koji glumi ostarjelog i samouvjerenog Petea Mavericka Mitchella, zbog nepoštivanja zapovijedi i kaže mu: "Budućnost dolazi, a ti nisi u njoj."
Čak i ako se ovdje radi o anksioznosti zbog slanja u penziju, ona se i dalje računa. Svaka generacija dobiva osjećaj jezive suvišnosti kakav zaslužuje.
I Maverick to osjeća. Nikada nije dobio viši čin od kapetana, znajući da bi ga uspon u hijerarhiji samo prizemljio, pa radi kao probni pilot za mornaricu. Na početku filma ima svoj trenutak u stilu Chucka Yeagera, penje se u avion koji je poput svemirske ptice te tjera i sebe i njega do krajnjih granica. Što ima za izgubiti?
No, ispostavilo se da ga čeka onaj poslovični posljednji zadatak - njegov stari prijatelj i suparnik Iceman (Val Kilmer, čija je nesposobnost da govori spretno ugrađena u ulogu), koji je sada službeno velika faca, pozvao ga je da obučava grupu mladih pilota za gotovo nemoguću misiju.
Morat će voditi svoje zrakoplove kroz, a ne iznad, zakrivljeni kanjon, leteći na opasno niskim visinama, s ciljem da unište neprijateljsku uzletište i bunker. Ljubomorni mornarički frajer i nervozni autoritet Cyclone (Jon Hamm) misli da Maverick nije dorastao zadatku, što, naravno, znači da ga ne može odbiti.
Maverick se vraća tamo gdje je sve počelo
Dakle, Maverick se vraća na mjesto gdje je sve počelo, u kamp za obuku Top Gunova poznat kao Miramar, odnosno Fightertown USA. On se kreće, naravno, na svom motociklu i odjeven u svoj zaštitni znak - kožnu jaknu. Kome treba kombi prepun kaučeva, tostera, hlača i majica, kada možete jednostavno zajahati motocikl, i to bez kacige?
Čak i prije svog prvog dana na poslu susreće svojih 12 novaka dok se zabavljaju na lokalnom "pojilištu", kojim slučajno upravlja stara ljubav Penny (Jennifer Connelly), spomenuta usput u prvom filmu, ali sada žena sa svojim životom. Ima kćer; voli ploviti.
U jednoj sceni isplovljava s Maverickom u svom brodu, samouvjereno držeći kormilo dok se Maverick oprezno drži ograde. "Zar ti nisi u mornarici?" pita ga Penny. "Ja ne plovim brodovima, ja slijećem na njih", odgovara Maverick.
Ali Maverick je smrtno ozbiljan kada obučava svoje pilote, grupu koju mora suziti na šestero za misiju. Skupina nadobudnih kandidata uključuje Phoenix (Barbaro), čiju prisutnost dečki ispravno prihvaćaju kao normalnu; arogantnog Hangmana (Glen Powell), kojem čačkalica stalno visi iz usta i krasi ga đavolska bezbrižnost; te, što je najvažnije, Bradleyja Roostera Bradshawa, sina Maverickovog starog letačkog partnera i najboljeg prijatelja Goosea, koji je umro tijekom trenažnog leta.
To je gubitak koji Maverick nikada nije prebolio i za koji se još uvijek osjeća odgovornim, iako ga je mornarica abolirala.
Postoji razumljiva napetost između Mavericka i Roostera. Rooster želi napredovati u životu, a Maverick bi ga najradije spriječio u tome kako bi ga zaštitio, iako to teško može priznati. Ovo je središnji sukob filma Top Gun: Maverick, koji se raspliće u višeslojnom i, tipično za Cruisea, nevjerojatnom vrhuncu.
Ako već niste pročitali milijun stvari o tome kako je nastao Top Gun: Maverick i kako je Cruise svečano prihvatio ovu misiju, nemojte početi sada. Nije baš vrijedno toga, a moglo bi vam ugasiti radost zbog činjenice da je ovo, u najmanju ruku, podvig staromodnog snimanja akcijskih filmova, favoriziranja ljudskih bića koja se zapravo kreću i aviona koji zapravo lete. Bruckheimer je, uzgred, jedan od producenata filma. Simpson je umro 1996.
Zanosno oslobađajuće leteće sekvence
Leteće sekvence su božanstvene, ponekad napete, a ponekad zanosno oslobađajuće, a doimaju se realistično jer se računalni efekti koriste minimalno. Cruise je iskusan pilot, a povrh toga dobio je dodatnu obuku u mornarici. I njegovi kolege glumci učili su letjeti. Ali čak i ležernije scene pokazuju štih. U jednom trenutku Cruise i mlađi piloti, svi u odjeći za plažu, jure uokolo kroz valove tijekom grube igre američkog nogometa.
Sunce blista s mokrih muških torza, a njihove pilotske sunčane naočale skrivaju neizbježno žmirkanje. Bruce Weber je to mogao učiniti bolje, ali Kosinsky - koji je režirao Tron: Legacy iz 2010. i znanstveno-fantastičnu dramu Oblivion iz 2012. s Cruiseom u glavnoj ulozi - ipak uspijeva u tome.
Bilo bi možda pretjerano Cruisea nazvati podnošljivim u Top Gun: Mavericku. Ali čak i ako glumi samo kako bi izrazio prezir prema starenju, barem pokušava biti manje hologram, a više faksimil čovjeka. Na početku Top Gun: Mavericka sjedi sam u Pennynu baru, gledajući kako mlađi piloti piju svoje pivo, rugaju se jedni drugima, raspravljaju o tome tko je najbolji pilot.
Njegov pogled - nježan, pomalo čeznutljiv - signalizira da zna što ga čeka. Ali prvo mora pokazati ovoj djeci da još nije za otpis. Neovisno o tome volite li Toma Cruisea ili ga mrzite, on je jedini kojeg imamo; njegov poseban skup kvaliteta nema premca. Dan kada se prestane dokazivati bit će poput dana kada lav izgubi volju za rikom. A tome bi se radovao samo okrutan čovjek.