Theo dal Pozzo (23) ima diplomu i magisterij, no svejedno je odbijen na 500 natječaja za posao te vjeruje da zna što ga koči. Theo je 2024. godine završio poslijediplomski studij računalnih znanosti na Sveučilištu u Exeteru s najvišim ocjenama, a specijalizirao se za strojno učenje.
Od svibnja 2025., nakon kratkog razdoblja rada u obiteljskom hotelu u Brazilu, kaže da se prijavio na više od 500 radnih mjesta i da je odbijen baš na svakom od njih.
Theo, koji se s dvije godine preselio iz Brazila u London i ima britansko državljanstvo, dogurao je čak i do završnog kruga razgovora za posao u jednoj velikoj tehnološkoj kompaniji. No u samoj završnici prednost je dobila osoba s "osam godina iskustva".
Theo kaže: "To jako obeshrabruje, jer svaki put kad dobiješ odbijenicu, opet si na početku s idućom tvrtkom. Čini mi se da je danas otvoreno manje juniorskih pozicija nego što sam slušao da ih je bilo prije."
No misli da zna u čemu je problem i smatra da bi njegovi zaključci sve trebali zabrinuti. Theo dio razloga za poteškoće pri pronalasku posla vidi u naglom porastu korištenja umjetne inteligencije i velikih jezičnih modela.
"Moja specijalizacija je strojno učenje, tako da bih rekao da dosta dobro razumijem umjetnu inteligenciju. To je zapravo AI protiv AI-ja. Kandidati ga koriste u prijavama, a kompanije ga koriste za filtriranje kandidata. Imam dojam da je nekima jedini način da se nose s time što tvrtke koriste AI za selekciju taj da i sami koriste AI u prijavama. I ja sam to radio, ali više ne radim, jer mi djeluje neosobno", objašnjava.
"Teško je istaknuti se ako koristiš AI u prijavama. Od nekoliko sam kompanija čuo da su za jednu konkretnu poziciju dobile više od 1000 prijava. Zato koriste AI kako bi smanjile broj životopisa koje njihovi menadžeri za zapošljavanje moraju pregledati."
"Znam da imam kvalitete koje poslodavci traže. Govorim četiri jezika, tečno govorim engleski i portugalski, a služim se i francuskim i španjolskim. Uz magisterij i svoju specijalizaciju, stvarno mi je teško shvatiti da još uvijek nisam uspio dobiti posao", dodaje.
Theo je od svibnja do listopada šest mjeseci živio od ušteđevine, ali je sada prisiljen oslanjati se na univerzalnu socijalnu naknadu kako bi spojio kraj s krajem. U pokušaju da pronađe posao i prestane ovisiti o socijalnoj pomoći, počeo je čak i osobno nositi životopis tvrtkama u svojoj blizini, no ni to mu nije donijelo odgovor.
"Išao sam od puba do puba, od restorana do restorana. U svom kvartu sam u jednom danu obišao više od 50 mjesta kako bih ostavio životopis", ispričao je.
Ovaj mladi diplomant priznaje da ga ozbiljno brine budućnost britanske industrije, s obzirom na sve veći utjecaj umjetne inteligencije na početne pozicije. "To zapravo gura Ujedinjeno Kraljevstvo prema situaciji u kojoj za 10 ili 15 godina možda neće biti ljudi koji bi mogli preuzeti seniorske uloge, jer prije 10 godina nisu ni dobili priliku zaposliti se kao juniori", kaže.
"Zemlja tako ulazi u vrlo tešku situaciju, bez dovoljno obučenih stručnjaka, zato što se u njih nije ulagalo dok su bili mladi", zaključuje.