Foto: Press/Getty
NEKI ljudi smatraju da stvarno velike i kvalitetne glumce ne vrednujemo samo po kvaliteti izvedbe već i po filmovima koje biraju. To govori o karakteru, kredibilitetu i kriterijima...
S druge strane, postoje i oni koji ne troše vrijeme na sve te umjetničke budalaštine i glumački posao promatraju kao i svaki drugi. Bit će dobrih uloga, bit će i onih loših, a jedino što možete učiniti jest odraditi ih najbolje što možete i na kraju dana uzeti plaću.
Kad su legendarnog Harrisona Forda pitali jesu li scenaristi napokon napisali nešto dovoljno dobro što će ga natjerati da se napokon vrati ulozi legendarnog Indiane Jonesa kojoj se neko vrijeme opirao, slavni je stoner odgovorio: "O da! Nisam pročitao scenarij, ali ugovor, ugovor je fantastičan".
Ovaj pristup imaju i mnogi drugi glumački velikani pa smo se u ovom tekstu pozabavili legendama koje su se pojavile u legendarnom smeću, ali su unatoč svemu uspjeli zadržati status najvećih.
1. Ben Kingsley (131 film)
Nema mnogo glumaca koji su osvojili Oscara i zatim se pojavili u seriji gotovo neoprostivih katastrofa, ali i dalje održali gotovo plemićki status. Benu Kingsleyju to je pošlo za rukom. Osvojio je kipića za "Gandhija", oduševio u "Schindlerovoj listi", bio je fantastičan u "Searching for Bobby Fischer" i "Bugsyju", a teško je zaboraviti njegovog Dona Logana u "Sexy Beast".
U isto vrijeme, pojavljivao se u kriminalnim filmovima kao što je Spooky House, A Sound of Thunder ili Dragonheart 3: The Sorcerer's Curse.
Dodajte na to neizdrživo grozni "Love Guru", gomilu filmova koji su toliko loši da ne zavrjeđuju ni ocjenu na Rottenu ili to da je pristao pojaviti se u filmu Uwea Bolla "Bloodrayne" što je izvanredan potez ako ste fan kralja trasha, ali to je potez ravan ulozi u petom Sharknadu ili bilo kojem od onih užasa na koje nailazite na ScyFyju.
2. Malcolm McDowell (251 film)
Samo je jedan John Cazale, glumac koji se prije smrti pojavio u samo pet filmova i svih pet su vječni klasici (Prva dva Kuma, The Conversation, Pasje poslijepodne i Lovac na jelene).
I dok je prerana smrt spriječila Cazalea da se pojavi u nečem lošem ili barem prosječnom, karijera genijalnog Malcolma McDowella primjer je karijere koju ni najgore smeće nije uspjelo uništiti. Štoviše, Malcolm McDowell je Nicolas Cage kojeg internet odbija sprdati.
Čovjek je prihvatio apsolutno svako smeće koje su mu ponudili, a neke od tih katastrofa uspio je učiniti boljim jer ponekad daje sugestije što će bolje funkcionirati. Uloga Alexa DeLargea u "Paklenoj naranči" bila je nezaboravna, ali malo što poslije toga moglo se mjeriti s kvalitetom Kubrickovog kontroverznog klasika. Pojavio se u "šatro nije, ali zapravo je pornjava" projektu Tinta Brassa "Kaligula" što je svima dalo do znanja da je spreman na sve, a do danas je naredao 251 ulogu.
Znate li koliko nastavaka ima film "Sam u kući"? Čak i oni najupućeniji vjerojatno će odgovoriti "tri". E, McDowell se pojavio u petom.
Drugim riječima, ako imate love, imate Malcolma.
3. John Rhys-Davies (243 filma)
Ovaj talentirani Velšanin možda nije prepoznatljiv kao ostali na ovoj listi, ali radi se o cijenjenom glumcu bogatog televizijskog i filmskog iskustva. Na kraju krajeva, pojavio su u nizu velikih franšiza kao što su Indiana Jones, James Bond i Gospodar prstenova.
I dok ga neki znaju isključivo po ulogama u kvalitetnim filmovima, oni koji prate B scenu, itekako dobro poznaju njegov rad jer ovaj kvalitetni glumac vrlo je često jedina dobra stvar u tim filmovima.
Što i nije preveliko iznenađenje kad vidite naslove kao što su Cyborg Cop, Dragon Storm, Anaconda 3, Chupacabra Terror, Apocalypse Pompeii ili filmovima kao što su The Lost World i Return to Lost World koji su se pojavili prije "Jurskog parka" i njihova je jedina funkcija da, jednom kad ih pogledate, razvijate potpuno novo poštovanje za Jurski park koji postaje neusporedivo bolji.
4. Michael Caine (160 filmova)
Postoji li uopće netko tko smatra da Michael Caine nije legenda? Od prepoznatljivog glasa do fantastičnih izvedbi u svemu od šezdesetih do danas. Doduše, dio današnje popularnosti svakako duguje Nolanovoj trilogiji o Batmanu, ali Caine je... Caine. Uz njegovo ime automatski vežete "legendarni glumac" jer to je upravo ono što on jest.
Napisavši to, u obzir valja uzeti i da se velik dio onog u čemu se pojavio može slobodno nazvati smećem, a tog je mišljenja i sam glumac koji nema previše iluzija o onom čime se bavi. Nikad nije krio da je spreman raditi za novac i da je razlog vjerojatno činjenica da dolazi iz siromašne radničke obitelji.
A zašto se pojavio u grozotama kao što su The Swarm, Beyond the Poseidon Adventure, Blame it on Rio, Jaws: The Revenge ili The Last Witch Hunter, najbolje opisuje ova njegova rečenica: "Snimam drugorazredne filmove kako bih platio svoj prvorazredni način života. Volim limuzine, skupa vina i večere. I nemam apsolutno nikakve želje biti siromašan. Ponovno".
5. Michael Madsen (257 filmova)
Ovo je specifičan slučaj. Neki će reći da je Madsen filmsko dno, grozan B glumac koji ni u najvećem ludilu ne bi smio biti u istoj rečenici s Caineom ili Kingsleyjem. Drugi će ga braniti i tvrditi da je riječ o neupitnom talentu kojem je potreban kvalitetan projekt. Svi ostale složit će se u jednom, Madsen je izvrstan... Kada ga režira Quentin Tarantino.
U svemu ostalom je grozan. Čak toliko grozan da djeluje kao da se trudi biti što katastrofalniji da vas šokira svojom groznoćom. Istina, na njegovo smo mjesto mogli staviti Samuela L. Jacksona koji se pojavio u barem tri različite uloge i uglavnom su u Tarantinovim filmovima, ali Jackson je kul i u lošijim filmovima i njegov najlošiji film je remek djelo s najboljim Madsenovim "netarantinovskim".
A i Madsen je prepoznatljivo lice. Američka filmska legenda. Pop kulturna ikona. Pjesnik. Fotograf. Moderni kauboj. No, u isto vrijeme i čovjek koji će prihvatiti bilo koji film koji mu je vjerojatno i ponuđen kako bi mogao ponoviti ulogu iz nekog Tarantinovog. A ponekad se dogodi i ovo...