Neno Belan za Index: Sjećam se svog vojnog roka i vraćanje je dobra ideja, to je životna škola

Foto: Index/Borna Čavrag

NENO BELAN sutra sprema spektakl u Domu sportova, a uoči tog velikog koncerta, s glazbenikom koji je na sceni više od 30 godina, a još uvijek nije izgubio na svježini te čija motivacija se pogoni iz istinske ljubavi prema glazbi, kratko smo popričali.

Prošle godine na istom mjestu proslavili ste 30 godina karijere. Kako ovaj koncert učiniti značajnijim?

Bit će značajniji jer smo godinu dana stariji, imamo više iskustva i staža, veću odgovornost prema publici. Ove godine je proslava dvadeset godina djelovanje mene i mog benda Fiumens, a to je događaj koji zaslužuje pažnju, obilježavanje i posvećivanje koncerta.

Nakon četiri godine izdan je i album. Što dalje? Postoje li još uvijek ambicije za strano tržište?

Album je izdan nakon četiri godine, odnosno izdano je četiri albuma. U četiri mjeseca napravio sam četiri izdanja, a to su redom soundtrack Matilda, autorske pjesme za mjuzikl Matilda, pa onda live album Đavoli, otkriveni snimci stari 27 godina - to je prvo live izdanje Đavola uopće u karijeri tog benda koji ne postoji od 1991. Nakon toga izdano je Đavoli Greatest hits i na kraju nova ploča Sanjaj.

Dalje se očekuje snimanje nekog novog singla do kraja godine, puno sviranja s bendom, suradnja s kazalištem, rad na novom Zagrebačkom festivalu...

Ambicije za strano tržište postoje u nekom zapećku, ali to nije realno. Za inozemnu karijeru treba živjeti negdje vani da bi se ona postigla ili da netko od stranih pjevača želi pjevati moju pjesmu. Meni je najljepše živjeti u Hrvatskoj iako sam proputovao velik dio planete, ali uvijek se volim vratiti kući. 

Što vas i dalje pogoni odnosno motivira da nastavite svirati?

Ljubav prema glazbi. Osjećam je kao svoj životni poziv, smisao života, bez nje ne bi imalo smisla živjeti, ona mi je unutarnji motor koji me pokreće.

Posljednjih mjeseci opet je aktualno pitanje uvođenja vojnog roka, sjećate li se možda svog i općenito što mislite o ideji?

Sjećam se vojnog roka, dakako. Davne osamdesete bio sam godinu dana u Sarajevu. Na neki način nisam protiv toga iz više razloga - prvo tu je pitanje sigurnosti zemlje, ali bitniji razlog je da smo mi dječaci, tek završili srednju školu, dobili životnu školu, odvojili se od roditeljske kuće, naučili biti samostalni. To je jedna vrsta životne škole, osim što naučiš baratati oružjem, dobiješ i druge, možda važnije beneficije.

Poziv na koncert, odnosno imate li kakvu poruku za čitatelje Indexa?

Dođite u što većem broju, koncert će trajati 3 i pol sata i bit će koncipiran u tri djela za koja imamo čak i nazive. Prvi dio će se zvati 'Amadeus bar' i svirat ćemo kao u baru na četiri barske stolice, a drugi dio će se zvati 'Prva plovidba' i to smo nas četiri s velikom produkcijom i razglasom, treći i najduži dio se zove 'Jer je pjesma dio nas' gdje ćemo ugostiti Massima, Maju Posavec, vokalnu skupinu Akvarel i naše prijatelje i kolege instrumentaliste.

Pročitajte više