Kako starimo, često imamo manje prijatelja nego prije. Može nam se dogoditi da se osjećamo pomalo samotnjački, bez volje za izlascima i druženjem s drugim ljudima.
No to bi moglo upućivati i na nešto vrlo važno. Možda ipak ima istine u onoj staroj izreci da se pravi prijatelji mogu nabrojati na prste jedne ruke, jer je jedno istraživanje pokazalo da su ljudi s manje prijatelja zapravo inteligentniji.
Studija objavljena 2016. godine u časopisu British Journal of Psychology pokazala je da pametniji ljudi bolje funkcioniraju s manjim brojem prijatelja. Vodeći istraživači, evolucijski psiholozi Satoshi Kanazawa i Norman Li iz Engleske, utvrdili su da se sreća većine ljudi povećava kad žive u manje naseljenim sredinama i kad imaju više interakcija s voljenima, dok su iznimno inteligentni ljudi zapravo sretniji kad se manje druže s prijateljima.
Studija se bavila "teorijom savane o sreći", prema kojoj "zbog evolucijskih ograničenja ljudskog mozga situacije i okolnosti koje bi povećavale sreću naših predaka i danas mogu povećavati našu sreću, a one koje bi tada smanjivale njihovu sreću i danas mogu smanjivati našu".
Prema istraživanju, to "objašnjava zašto su Amerikanci koji žive na selu uglavnom sretniji od onih koji žive u gradovima", kao i zašto "inteligentniji pojedinci osjećaju manje životno zadovoljstvo što se češće druže s prijateljima". Ukratko, ljudi koji žive u ruralnim područjima prijavljuju veće životno zadovoljstvo, dok oni koji žive u gusto naseljenim urbanim sredinama prijavljuju manje zadovoljstva životom.
Carol Graham, istraživačica Brookings Institutiona koja se bavi ekonomijom sreće, za Washington Post je objasnila: "Nalazi upućuju na to, što i nije iznenađenje, da su oni s višom inteligencijom i sposobnošću da je koriste manje skloni provoditi toliko vremena u druženju jer su usmjereni na neki drugi, dugoročniji cilj."
Vrlo inteligentni ljudi često imaju uzbudljive nove teorije koje žele dokazati ili rade na izumima za koje vjeruju da mogu promijeniti svijet. Takvi ljudi ne žele trošiti vrijeme na druženje. Žele se posvetiti svojim ciljevima.
>>>Ponašanja koja se čine asocijalnima, a znak su iznimno visoke inteligencije
No mogli bi postojati i drugi razlozi zbog kojih pametni ljudi ne žele previše razgovarati s drugima. Možda ne vole dramu, možda su pomalo društveno nespretni, možda izbjegavaju površne razgovore, vole samoću ili jednostavno daju prednost svom mentalnom zdravlju.
Bez obzira na razlog, studija sugerira da su mozgovi naših predaka lovaca sakupljača bili savršeno prilagođeni životu na afričkoj savani, gdje je stanovništvo bilo raštrkano, a ljudi su živjeli u skupinama od oko 150 članova.
Društvena interakcija bila je iznimno važna za preživljavanje, osobito kad je riječ o suradnji i pronalasku partnera, ali važan je bio i prostor. Istraživači smatraju da možda postoji nesklad između načina na koji smo evoluirali i ubrzanog života koji danas vodimo.
Ukratko, studija sugerira da se inteligentniji ljudi lakše prilagođavaju modernom životu i da su manje vezani uz evolucijske sklonosti čovjeka. To znači da nemaju toliku potrebu za društvenom interakcijom. Zato, ako imate tek nekoliko prijatelja ili radije ostajete kod kuće nego izlazite, ne brinite. Možda ste samo jako pametni.