PJEVAČE, manekenke i TV zvijezde pitati nešto o izborima u većini slučajeva je "donkihotizam" jer na spomen politike odmahuju rukom, ističući da su sretni što se bave potpuno različitim poslom pa se "ne žele miješati tamo gdje im nije mjesto". Ipak, svi su oni neosporno dio showa kojim su nas u posljednjih mjesec dana počastili političari jer pjevaju na njihovim skupovima, pričaju s njima ispred kamera ili barem sinkroniziraju njihove (većini ljudi žalosne) reklamne spotove.
Za Index su o trenutno gorućem pitanju progovorili samo najhrabriji i svi se odreda slažu kako se priča periodično ponavlja svake četiri godine - sramotno puno utrošenog novca i bespotrebnih riječi, a promjena nabolje - niotkud.
Antonija Blaće: Apolitični ljudi lažu
Jako sam politična i ne volim apolitične ljude jer mislim da lažu. Svi, naime, komentiramo što je tko od političara kako napravio, to se jednostavno ne može izbjeći. Predizborna kampanja bila mi je smiješna i mislim da bi se kampanje u ovakvom obliku definitivno trebale ukinuti, a da novac ide na pametnije stvari. Jedino što bi u tom segmentu trebalo ostati je televizijsko sučeljavanje, ostalo je zaista bespotrebno. Pankretić s jabukom u ruci me, primjerice, uopće ne motivira da izađem na izbore. Upravo suprotno.
Fashion Guru: Podivljao bih da mi se dogodi isto što i Dinamovcima
Inače baš i ne pratim politiku, ali postajem zainteresiran kad je nešto ovako bitno, kao što su parlamentarni izbori, ipak oni na neki način odlučuju o svima nama. Nisam previše pratio predizbornu kampanju jer je općenito smatram zamagljivanjem vida, a uostalom, sve su slične. Onaj skandal s Dinamom me jako iznenadio i ne smatram ga dobrim potezom jer bih se uvrijedio da me netko stavi na neku političku listu bez mog znanja. Ma što uvrijedio, podivljao bih!
Danijela Trbović: Svidio mi se brz odgovor SDP-a s Jadrankom Puž
Predizbornu kampanju sam pratila u početku, ali sam prestala u onom trenutku kad sam shvatila da su počeli s "ping-pong principom" optuživanja i predbacivanja. Stranku procjenjujem na temelju njihovog rada, a ne marketinških sposobnosti u predizborno vrijeme, ali, Bože moj, tako je to svugdje pa i na brdovitom Balkanu. HDZ se prilično potrudio sa sportašima i spotovima, ali mi se svidjela i brza reakcija SDP-a s pričom o Jadranki Puž. O estetici spotova i plakata ne bih, ali ne sjećam se da je ijedna kampanja prošla bez nekih bisera.
Aleksandra Grdić: Priča oko izbora je u banani
Toliko su novca potrošili na tu kampanju, da bi na kraju sve ostalo isto... Trudila sam se pratiti sve što su govorili i pisali i mislim da je rečeno toliko nepotrebnih stvari koje ništa neće promijeniti u nekim ključnim stvarima koje muče Hrvatsku. Reklame koje su se tjednima prikazivale toliko su loše napravljene da se radujem tome što je s njima, barem zasad, gotovo. "Idemo dalje", "idemo tamo", "idemo ovamo" - bazirale su se na nekim općenitim porukama iz kojih mi nije jasno što nude i po čemu se zapravo razlikuju. Sve u svemu, predizborna kampanja i cijela ova priča bile su kakva nam je i država - u banani.
Glazba i politika - tko tu koga služi?
Isplati li se uzeti nekoliko desetaka tisuća eura od neke političke stranke pa do kraja glazbene karijere nositi "stigmu" pripadnika iste? Mnogi su domaći estradnjaci i na ovim izborima s političarima počeli obilaziti gradove, sela i zaseoke te su nakon višesatne govorancije publiku častili pjesmama, a u vrijeme proglašenja izbornih rezultata sjede u stožerima očekujući rezultate pokraj političkih vođa.
>> Jacques: Ja sam plaćena kurva...a tko nije?!
Ove su se "izborne sezone" najviše spominjali Jacques Houdek i Giuliano, jer su otpjevali himne HDZ-a i HSP-a, a vodeće stranke, HDZ i SDP, glazbeno su se prilično jasno opredijelile odabirom izvođača koji su nastupali na središnjim skupovima u Zagrebu. Dok se HDZ odlučio za "izvođače za mase", predvođene Prljavim kazalištem, SDP je odabrao nešto urbaniju ekipu, no prije četiri godine stvar je bila kudikamo drugačija. Javnost je tada, pričajući o glazbi i izborima, najviše pažnje poklonila Severini, koja je za suradnju sa SDP-om navodno primila rekordnu svotu - oko 250 tisuća eura. Nije im donijela pobjedu pa se danas spominje kao udarni primjer činjenice da ni "nacionale izvođač" ne može pomoći u osvajanju simpatija glasača.
I dok se mnogi pitaju treba li se glazba miješati u politiku (obrnuta situacija događa se već desetljećima), pjevačima koji ulaze u predizborne projekte stvar je, čini se, prilično jasna. Znaju Severina, Jacques, Lana i ekipa da račune plaćaju euri, a ne činjenica da su u očima javnosti "apolitični" (a samim time valjda i "čisti"). Za politiku i estradu ionako kažu da su "kurve prijateljice", petljali se jedni u druge ili ne. A ako se već petljaju, euri su svakako najbolja motivacija.
D.K.
Foto: Index