1948. GODINE H.M. Peters i Peter N. Witt proveli su zanimljiv eksperiment s drogama i paucima, a NASA ga je nastavila 1995. godine.
1948. Peters je proučavao pauke, no nije htio čekati do dva ujutro da oni počnu plesti mrežu. Zato je predložio prijatelju Wittu, inače farmakologu, da pokušaju na neki način drogirati pauke ne bi li vidjeli hoće li oni mrežu početi raditi nešto ranije. Pauke su izložili kofeinu, meskalinu, amfetaminu, LSD-u i strihninu koji se koristi u pesticidima.
NASA je 1995. godine nastavila istraživanje izloživši pauke marihuani, benzedrinu (sastav droga poput speeda), kofeinu i kloralnom hidratu koji se koristi u tabletama za spavanje. U oba eksperimenta ispostavilo se da droge utječu na njihovu sposobnost da ispletu mrežu.
Rezultati su bili veoma zanimljivi.
Pauci koji su bili izloženi LSD-u mrežu su ispleli u mnogo pravilnijim oblicama nego u normalnim uvjetima. Uzorak je skoro pa pratio geometrijske linije.
Pauci koji su bili izloženi marihuani odustali su od pletenja mreže napola dovršenog posla. Znanstvenici su uočili i da je ove pauke bilo mnogo lakše omesti pri izradi mreže.
Oni pauci koji su bili izloženi kloralnom hidratu, odnosno tabletama za spavanje, još su lakše odustajali od izrade mreže od onih koji su bili na marihuani.
Oni koji su bili na benzedrinu (sastav droga poput speeda) mrežu su pleli nešto brže, ali u nepravilnim uzorcima.
Ono što je znanstvenike najviše iznenadilo je bio učinak kofeina. Dok ljudi svakodnevno ispijaju šalice i šalice kave, kofein je skoro pa potpuno uništio mogućnost pauka da ispletu mrežu. Mreže su bile potpuno neorganizirano ispletene te je potpuno izostajao tipični uzorak mreže s centralnim središtem.
I dok neki ovaj eksperiment koriste kao primjer utjecaja droge na psihu, mnogi današnji znanstvenici tvrde da se ovaj eksperiment ipak ne može koristiti u toliko širokom tumačenju. U svakom slučaju, zanimljivo je vidjeti kako su droge utjecale na pauke.