UPOSLENIK Index.hr-a D.L. ušao je sinoć u 22:30 u tramvaj broj 17.
Stajao je u tramvaju. Na istom mjestu kao i svake večeri nakon posla. Iza zadnjeg sjedala zadnjeg vagona. Napušen u tramvaju ili kafiću uvijek je stajao u kutu, u pozadini, bilo gdje odakle je imao pregled situacije. I sigurna leđa.
SIVI Opel Corsa registarskih oznaka ZG-895-TL zaustavio se sinoć u 22:35 na semaforu kod tramvajske stanice ispred Studentskog doma Stjepan Radić.
Ujutro ovog nije bilo. Svih tih vijesti u glavi i izvan nje. Jutro je bilo jednostavno i kratko. Ujutro su stvari bile opipljive. Stvarne. Probudio bi se, otuširao, popio kavu, srolao i došao u redakciju.
Ali svake večeri radio bi istu stvar. Valjda zbog trave. Ili deset sati neta prije toga. Ili nečeg desetog.
U TRAMVAJU broj 17 sinoć se u 22:40 nalazilo oko trideset ljudi.
Noću se ne bi mogao otkopčati. Ponašao se kao program za ispisivanje i sortiranje vijesti. Slike, ljudi, događaji ulazili su kroz plava stakla naočala, miksali se u glavi i izlazili kao vijesti.
Onda bi im odredio prioritet i slagao na nekoj imaginarnoj naslovnici. Ali na putu do doma vijesti nisu zanimljive. Ne za naslovnicu Index.hr-a.
Na putu do doma vijesti su dosadne. I nebitne. Kao i ljudi u tramvaju. Kao žena s klincem koji u ruci drži nekakvu igračku, kao tip i ženska koji se ljube u prednjem dijelu, kao tip s aktovkom i mobitelom na sjedalu pored vrata.
Onda bi ih počeo proizvoditi. A vijesti za naslovnicu lako se proizvode. Mozak to radi sam. Dovoljni su mu samo ulazni podaci.
U TRAMVAJU broj 17 sinoć se dogodio neviđen zločin. D.E.(35) je oko 22:45, dok se tramvaj nalazio na križanju Savske i Horvaćanske, ubio osam putnika nakon čega je počinio samoubojstvo.
Ničim izazvan, D.E. je iz svoje aktovke izvadio pištolj i počeo pucati po putnicima. Među žrtvama je i jedno dijete.
D.E. radio je kao voditelj razvojnog odjela jedne programerske firme, otac je dvoje djece i do sada, tvrde njegovi kolege i susjedi, nije bilo ničeg čudnog u njegovom ponašanju.
D.E. je očito planirao ovo zlodjelo jer je njegov automobil, kojim je inače odlazio s posla, ostao parkiran ispred ureda njegovog poduzeća.
Ili:
ANONIMNI mladi par sinoć je izazvao zgražanje putnika u tramvaju broj 17.
Oko 22:45, dok se tramvaj nalazio na križanju Savske i Horvaćanske, par se počeo skidati i na podu jurećeg tramvaja voditi ljubav, mada je taj izraz, tvrde suputnici, preblag da se opiše ono što je mladi par radio na podu tramvaja.
Naši sugovornici tvrde da je nakon toga došlo do komešanja u tramvaju i nagle seobe putnika u stražnji dio vagona.
Zašto vozač nije zaustavio tramvaj u "kriznom trenutku", naši sugovornici ne znaju, ali glasnogovornik ZET-a dao nam je jako jednostavno objašnjenje - sigurnost putnika nije bila ugrožena.
To su bile zanimljive vijesti. Vijesti za naslovnicu. Vijesti koje bi pročitali svi koji, bilo slučajno, bilo namjerno upadnu na stranicu Index.hr-a. Ali takvih vijesti nije bilo, barem ne u tramvaju broj 17.
I dalje je buljio u ljude kroz plava stakla naočala. I dalje su bili neopipljivi, digitalizirani, plavičasti. Nestvarni. Kao hrpa likova iz potencijalnih vijesti. Statista, likova koje zgazi auto, koje netko slučajno ubije ili koji poginu u požaru. Ljudi iz tramvaja ne znaju biti vijest. Znaju samo statirati. I u vijesti i u tramvaju.
Kao i on, uostalom. D.L., uposlenik Index.hr-a.
Našao bi se nekad u situaciji da promatra samog sebe kako sjedi u tramvaju, kako statira u nekoj nebitnoj vijesti. Kako je nestvaran, digitaliziran, u plavom tonu.
Kao da ih je dvoje. Jedan koji statira i drugi koji ga gleda kroz plavo staklo. Jedan koji je vijest i drugi koji je piše, u trećem licu.
UPOSLENIK Index.hr-a D.L. izišao je sinoć oko 22:50 iz tramvaja broj 17.
Denis Lalić