Stalno ste iscrpljeni nakon posla? Problem možda nije u količini posla
TIJEKOM istraživanja o vodstvu, psiholog Jeff Frey zamolio je jednu direktoricu da opiše svoj zahtjevan radni tjedan. Nabrojala je obveze poput godišnjeg izvještaja, porezne dokumentacije i planiranja proizvoda, no kao najveći problem nije izdvojila nijedan zadatak pojedinačno. "Nije problem u količini posla, iscrpljuje me stalno prebacivanje s jedne stvari na drugu", pojasnila je.
Slično se dogodilo i autoru teksta kada mu se sin, srednjoškolac, požalio da mu se tjedan "činio baš dugim", iako je zbog praznika i skraćenih satova u školi proveo manje vremena nego inače. Zajedničko objema pričama jest osjećaj iscrpljenosti koji ne proizlazi iz samih obveza, već iz stalnog prekidanja rutine, piše Psychology Today.
Kada dan izmiče kontroli
Spomenuta direktorica pokušala je uvesti red u svoj tjedan tako što je rezervirala termine za određene poslove, poput razvoja proizvoda ili rada s upravnim odborom. No, plan se pokazalo nemogućim održati. Uvijek bi se pojavio neki hitan zadatak, a kada je jedan zaposlenik iznenada dao otkaz, morala je preuzeti održavanje web stranice, internetske trgovine i pripremu događanja.
Znanstvena istraživanja objašnjavaju zašto je takvo "mijenjanje brzina" naporno. Joshua Rubinstein i njegovi kolege su 2001. godine od ispitanika tražili da se prebacuju između jednostavnih zadataka, poput sortiranja oblika i rješavanja matematičkih problema.
Čak i te male promjene oduzimale su dodatno vrijeme, a efekt se pogoršavao s težim zadacima. Iako to nije isto što i prekid na poslu, pokazuje da svako prebacivanje fokusa ima svoju cijenu.
Skrivena cijena prekida
Problem nije samo u izgubljenom vremenu. Istraživačica Sophie Leroy je 2009. godine proučavala fenomen koji se javlja kada ne dovršimo posao. Njezini eksperimenti pokazali su da se ljudi teško mentalno odvajaju od nedovršenog zadatka.
Čak i nakon što prijeđu na nešto drugo, dio njihove pažnje ostaje "zarobljen" na prethodnom poslu. Primjerice, dok razgovarate sa zaposlenikom, u mislima ste i dalje zaokupljeni proračunom koji ste ostavili napola gotovim.
Do najzanimljivijeg otkrića došli su Gloria Mark i njezin tim 2008. godine. Pratili su zaposlenike u uredskim poslovima i neke od njih namjerno prekidali pozivima i porukama. Ispitanici koje su prekidali posao su završili brže, a kvaliteta rada nije značajno patila.
To otvara pitanje zašto onda ne bismo stalno radili s prekidima. Odgovor leži u tome što su ti isti radnici prijavili znatno višu razinu stresa i frustracije te su smatrali da im rad iziskuje puno veći napor.
Plan za povratak na zadatak
Problem, dakle, nije u težini pojedinih zadataka, već u mentalnom naporu koji je potreban za stalno zaustavljanje, prebacivanje i ponovno hvatanje ritma. Upravo se time bavio i daljnji rad Sophie Leroy. Ona je s Theresom Glomb 2018. testirala jednostavnu metodu za ublažavanje ovog efekta.
Sudionici njihovih istraživanja trebali su prije prebacivanja na novi zadatak odvojiti trenutak i zabilježiti gdje su točno stali i što im je sljedeći korak. Taj pristup, nazvan "plan za nastavak rada", pomogao im je da se lakše fokusiraju na novu aktivnost bez opterećenja nedovršenim poslom.
Postoji jednostavan način da se lakše nosite s čestim prekidima tijekom radnog dana. Kada usred pisanja izvještaja zazvoni telefon, prije nego što se javite, brzo zapišite gdje ste stali i što ćete prvo napraviti kada se vratite poslu. To je sve. Tako se možete u potpunosti posvetiti razgovoru, bez mentalnog opterećenja da morate pamtiti detalje nedovršenog izvještaja.
Dok će se raspored autorovog sina vratiti u normalu, direktorica na to ne može računati. No, svaki put kada mora promijeniti smjer, može primijeniti ovu tehniku. To neće spriječiti prekide, ali će joj uštedjeti vrijeme i energiju potrebne za ponovno udubljivanje u posao. Za dugoročno održiv radni ritam, svaki put kad vas nešto prekine, kratko isplanirajte svoj povratak.