MI MISLIMO ozbiljno - je parola s kojom je svojevremeno Ivica Račan krenuo u svoj prvi izborni poraz. Nešto slično su kao svoju parolu moago uzeti i autor "Syriane", jednog od najambicioznijih političkih trilera napravljenih u Hollywoodu posljednjih godina.
Scenarist i režiser Stephen Gaghan je svoje djelo zamislio kao pokušaj da se kroz formu igranog filma detaljno obrazlože teze koje su 2004. godine "Fahrenheit 911" učinile jednim od najpopularnijih filmova na svijetu.
Zaplet se temelji na "See No Evil", memoarima koje je napisao Bob Baer, bivši agent CIA-e koji je dva desetljeća proveo na Bliskom Istoku, a danas uživa reputaciju jednog od najžešćih kritičara Georgea W. Busha i njegove politike. Njegov fiktivni alter ego u filmu se zove Robert Barnes (George Clooney) i predstavlja jednog od protagonista filma. Zaplet je prilično kompliciran, i vrti se oko Nasira (Siddig), mladog, idealističkog i liberalno nastrojenog princa u jednoj naftom bogatoj državi u Perzijskom zaljevu. Njegovo nastojanje da reformira zemlju je dovelo do raskida dugogodišnjeg ugovora s američkom naftnom korporacijom i sklapanja novog ugovora kojim se naftom snabdijevaju Kinezi. Iskusni, ali rezignirani Barnes od svojih washingtonskih poslodavaca dobija zadatak da uz pomoć svojih veza u terorističkom podzemlju riješi taj problem.
Malo koji holivudski film je u posljednje vrijeme među Bushovim pristašama izazivao takve provale bijesa kao "Syriana". Gaghan je tezama koje iznosi film "neocone" udario tamo gdje najviše boli. Glavni cilj američke politike na Bliskom istoku nije, kao što oni tvrde, širenje demokracije, nego kontrola nad tamošnjim naftnim izvorima, a u tu svrhu su daleko pogodniji tiranski, konzervativni i korumpirani režimi nego nekakvi "slobodni strijelci" koji zapadne priče o demokraciji i ljudskim pravima shvaćaju previše ozbiljno. Gaghan ide još dalje i direktno upire prst u bogate naftne korporacije kao izvor sveg zla na svijetu - ne samo što one u svojoj šaci drže američku vladu, nego su odgovorne i za međunarodni terorizam, jer su njima zahvaljujući osiromašne mase Trećeg svijeta lišene bilo kakve alternative u borbi za dostojanstvo i bolji život.
Gaghan sve te teze iznosi kroz tehniku koju je prvi put primijenio u hvaljenoj mini-seriji "Put droge" iz 1980-ih te njenom precijenjenom holivudskom remakeu "Traffic". Zaplet se sastoji od naizgled nepovezanih priča i likova različitog podrijetla, zanimanja i socijalnog položaja koji jedan te isti problem promatraju s bitno različitih gledišta. Tako se simbiotski odnos američkih naftnog tajkuna i vlade gleda kroz oči crnog odvjetnika (Jeffrey Wright) koji pazi da spajanje dviju korporacija prođe u redu, a krvave posljedice američke politike kroz sudbinu siromašnog pakistanskog imigranta (Mazhar Muniz) koji prihvaća islamski fundamentalizam.
Zahvaljujući tome "Syriana" je poslužila kao sjajna, i velikim dijelom iskorištena, prilika za demonstriranje velikog broja glumačkih talenata. Od svih njih najveći publicitet je imao onaj Clooneyev, odnosno odluka popularnog glumca da svoj status najpoznatijeg svjetskog zavodnika kompromitira s puštanjem brade i 15 kilograma viška. Za tako veliku žrtvu ga je metroseksualni Hollywood nagradio s prvim "Oscarom" u životu.
Taj "Oscar" je ipak bio jedini kojeg je "Syriana" pokupila, i teško da će Gaghan zbog toga imati opravdanog razloga da se ljudi. Naime, njegova scenaristička konstrukcija je bila prilično zahtjevna, odnosno iza kamere je trebao stajati netko s daleko više iskustva. Gaghan se u toj ulozi, u najmanju ruku, nije baš najbolje iskazao. "Syriana" je traljavo montirana, i mnogi gledatelji do kraja neće uspjeti shvatiti značenje pojedinih scena, odnosno likova i podzapleta. Neki od njih su potpuno bespotrebni, poput ekonomskog savjetnika kojeg tumači Matt Damon i čija je jedina svrha da izrecitira skraćenu verziju monologa iz "Dobrog Willa Huntinga".
Pred kraj postaje jasno da je Gaghan realizam svog scenarija opteretio nastojanjem da svaki podzaplet optereti "simboličnim" odnosima očeva i sinova. Ipak, najgore od svega dolazi na kraju kada Gaghan kapitulira pred holivudskim konvencijama te film zaključuje spektakularnom, ali banalnom i krajnje neuvjerljivom završnicom.
"Syriana" će najveći uspjeh imati među gledateljima koji imaju kakvo-takvo predznanje o kompliciranim ekonomskim i političkim problemima kojima se bavi film, odnosno već izgrađen stav koji korespondira s autorom filma. No, takvih gledatelja je relativno malo. Ostatak publike - mase kojima je ova filmska propovijed trebala pomoći da shvate neke važne istine o današnjem svijetu - će nakon dva sata iz kina izaći zbunjena i nesposobna odgovoriti na pitanje što je pjesnik htio reći.
OCJENA: 4/10 (podnošljiv)
uloge: George Clooney, Matt Damon, Jeffrey Wright, Alexander Siddig, Christopher Plummer, Chris Cooper, Tim Blake Nelson, Sonnell Dadral
režija: Stephen Gaghan
proizvodnja: Warner Bros, SAD, 2005.
trajanje: 126
Dragan Antulov