OSIM što predstavlja još jedan podsjetnik da bismo se, prije izvanzemaljaca, prvo trebali bolje razumjeti s inteligentnim životom na samoj Zemlji, Moko je junak u kojeg bismo se svi mogli ugledati. Kako prenosi NZHerald, Moko je nedavno uvršten na Timeovu listu najvećih junaka životinjskog svijeta, zajedno s golubom pismonošom, koji je pomogao u spašavanju vojnika, i mačkom Kraljevske mornarice, koja je, spaljena paljbom i izranjavana šrapnelima, na brodu branila skladište hrane od najezde štakora i time spasila brojne mornare.
Spašavanje kitova
Lista je nastala nakon priče o psu koji, nakon tsunamija u Japanu, nije napuštao svog zatrpanog prijatelja sve dok ga spasioci nisu otkopali. Moko je zauzeo 8. mjesto, a zaslužio ga je spašavanjem ženke patuljaste ulješure i njenog mladunca, koji su zalutali u omanji zaljev i više nisu mogli pronaći izlaz.
Spašavanje se odigralo još 2008. godine, u zaljevu uz plažu Mahia, gdje su radnici dali sve od sebe da kitove izvedu u duboku vodu, no bez uspjeha. Kad su već pomislili da će im morati skratiti muke, jer bi inače danima ugibali, pojavio se Moko. Počeo je plivati oko njih i glasati se cviljenjem vrlo visoke frekvencije, pa im i govorom tijela pokazivati kamo trebaju plivati.
Smrt miljenika otoka
Moko je s vremenom izrastao do 3 metra i 250 kilograma i bio je uvijek spreman za igru. No, u srpnju prošle godine, njegovo je tijelo pronađeno na plaži otoka Matakana - uzrok smrti i dalje je nepoznat. Tijelo mu je bilo prekriveno s više starih rana, pretpostavlja se od propelera, a njušku mu je oštetila i udica.
Amy Taylor, autorica dokumentarca o dobrom dupinu, pratila ga je posljednjih šest mjeseci njegovog života, ne bi li pokušala prikazati njegovu neobičnu povezanost s ljudima tog kraja. Opisuje ga kao vrlo inteligentnog i humorističnog, što su odlike koje svi jako cijenimo, no rijetko ih prepoznajemo i nagrađujemo, čak i kod ljudi, a pogotovo kod životinja.
Suosjećanje s drugom vrstom
Ostale životinje s liste dobile su zasluženo priznanje, no njihove su akcije bile više instinktivne nego smišljene i svjesne. Moko je svjesno i svojevoljno pomagao drugoj vrsti, trudeći se na sve načine spasiti ih od sigurne smrti, stoga mnogi vjeruju da je zaslužio i više mjesto na ljestvici. Moko nije bio uvježbavan za takve akcije, stoga je njegov postupak pravi primjer iskazivanja suosjećanja s tuđom patnjom.
Uz riječi hvale za sreću i igru koju je donio, Moko je pokopan na otoku Matakana, okružen s preko 400 ljudi koji su se došli oprostiti od svog morskog prijatelja.