Foto: Press
RANE dvijetisućite bile su zanimljivo vrijeme za hrvatsku hip-hop scenu koja je nakon izuzetno moćnog i medijski popraćenog vala socijalno angažiranih repera počela dobivati i prve grupe i izvođače koji su se tematski počeli odmicati od dotad uobičajene ponude prebacivši naglasak na radiofonične i neopterećujuće pjesme koje su mogle pronaći mjesto na svim radio postajama.
Među najzapaženijim imenima tog perioda bila je zaprešićka četvorka Connect koja je isprva nastavila tamo gdje je stao iznenada ugašeni Tram 11 predstavivši se prvim većim hitom "Brige ugasim pjesmom" koju su 2002. predstavili u Briljanteenu što im je osiguralo medijsku pozornost, a nešto kasnije i suradnju s Morris Studiom koji je u isto vrijeme polučio veliki uspjeh i sa Shortyjem koji je tada žario i palio hitovima "Zeka" i "Dođi u Vinkovce".
Iako je prvi singl s albuma "Prvo pa muško" iz 2005. bio "Vuglji, vuglji" koji je trebao privući pažnju zbog suradnje s frontmenom Psihomodo Popa, najveći uspjeh polučila je "Jeebena" koja je i dan danas jedan od njihovih najvećih hitova.
I dok će im neki u kasnijoj fazi karijere predbacivati "prodaju", činjenica je da su Connect od samih početaka bili bend sklon proračunatim potezima kao što su snimanje navijačkih pjesama, jinglovi za televizije i suradnja s Vlatkom Pokos na pjesmi "Bili smo skupa".
Štoviše, producent grupe Shalla specijalizirao se upravo za navijačke pjesme pa ste njegove radove imali prilike poslušati uoči svakog većeg nogometnog natjecanja. Ukratko, svaki puta kad bi počelo navijačko ludilo, mogli ste biti sigurni da ćete čuti, ili Nereda, ili Zaprešić Boysi, ili Connect. "Samo je jedno" koju su uoči Eura 2008. snimili u suradnji s Konzumom jedna je od popularnijih navijačkih pjesama koje u isto vrijeme bude navijački ushit i reklamiraju pivo, čips ili roštilj kobasice na sniženju.
"U drugom stanju" drugi je album na kojem su pokušali održati balans između klasičnog rapa i komercijalnijih pjesama, ali pjesme jednostavno nisu polučile željeni rezultat pa singlove "Ulice su bijele", "Prijateljska ljubav" i "Totalno to" unatoč nekim solidnim brojkama i dalje nisu njihov najjači materijal.
Tri godine kasnije izbacili su i "3jumf", a tada je mnogima postalo jasno da connectovci ne biraju načine da se ubace i održe na estradi što nigdje nisu očitije naglasili nego u "Dalmatinki" na kojoj su ugostili Jelenu Rozgu i tako privukli pažnju svih mainstream medija koji su se čudom čudili kako je moguće da jedan hip-hop bend koketira sa zabavnjacima.
Dvije godine kasnije pažnju je privukao i njihov prvi "narodnjak koji nije narodnjak", odlično prihvaćena "Ljubi me budalo" na kojem se kroz zajebanciju bave temom djevojaka koje ne prate "Gagu, Beyonce il Rihannu" već "Seksu, Draganu i Janu".
Ovo je ujedno i trenutak u kojem smo se i službeno oprostili od "reperskog" Connecta koji otada snima gotovo isključivo poluzabavnjake i pokušaje infiltriracije u narodnjačke klubove i to na veliko razočaranje šačice pravovjernih fanova koji još uvijek žive u uvjerenju da Connect iz 2002. u bilo kojem obliku postoji u 2017.
"A bili su nekomercijalna ekipa iz kvarta... A sad, ništa bolje od MC Stojana", "to više nije rap", "Dame i gospodo! Predstavljamo vam novu turbo-folk grupu Connect, odnosnosno novog hrvatskog Milu Kitića", samo su neki od negativnih komentara ispod njihovih novih pjesama, ali u isto vrijeme treba biti fer i konstatirati da je to tek zanemarivi dio fanova dok većina ekipe pozitivno reagira na ovaj stilski zaokret.
"Ove noći" i "Džek i Džoni" nova su etapa u komercijalizaciji Connecta koji je učinio ono što su oduvijek radili, samo što su ovog puta prigrlili zvuk koji je trenutno eskstremno popularan u narodnjačkim klubovima diljem Balkana. Ova fuzija elektronske glazbe, hip-hopa i narodnjaka možda je potpuno odbojna alternativnoj manjini koja i dalje smatra da hip-hop treba zvučati kao hip-hop, a narodnjaci kao narodnjaci.
Međutim, ovo je "novi val turbo-folka" u kojem se Jelena Karleuša gotovo savršeno stapa s trapom koji je unatoč relativno dugom stažu tek posljednjih nekoliko godina počeo puštati korijenje na ovim prostorima. Nije posebno šokantno čuti Cecu koja zavija na trap instrumental baš kao što ni cajkaroški Connect nije neobična pojava ako samo bacimo uho na srpsku scenu kojom ovakvi izvođači uvjerljivo dominiraju.
Ako iz ovog možemo zaključiti bilo što, onda je to da je Connect ispred svog vremena jer svidjelo nam se to ili ne, ono što je mega popularno u Srbiji vrlo bi brzo i lako moglo postati mega popularno i u Hrvatskoj. Istina, ova scena trenutno je daleko jača u Srbiji i izuzmemo li Connect, teško je pronaći jedno razvikanije ime koje je zajahalo ovaj trend.
No, kao i obično, brojke na YouTubeu govore više od bilo čega drugog i dovoljno je samo nekoliko jakih imena s dovoljno jakim želucem i par hitova i imamo "paralelnu hip-hop scenu", gomilu rap-cajkaroša koji su se pomirili s činjenicom da svoju publiku neće preodgajati već im dati upravo ono što žele kad u sitan sat odluče "šarafiti žarulje".