ZVIJEZDA serije Squid Game, 77-godišnji Oh Yeong-su, gostovao je na korejskoj televiziji u prvom televizijskom nastupu otkad je doživio svjetsku slavu preko Netflixove uspješnice. Yeong-su je pričao o tome koliko mu se život promijenio od početka prikazivanja popularne serije, ali i o mračnoj strani slave.
Opisujući svoju reakciju na "Squid Game sindrom" koji je zahvatio cijeli svijet, Oh Yeong-su je rekao kako je izuzetno oprezan zbog svoje popularnosti. "Osjećam se kao da lebdim u zraku", primijetio je. "To me tjera na razmišljanje kako se moram smiriti, organizirati svoje misli i suzdržati se."
"Toliko ljudi me kontaktiralo od izlaska serije", podijelio je glumac. "Budući da nemam menadžera koji bi mi pomogao, teško mi je bilo ispratiti količinu poziva i poruka koje sam primao. Stoga mi je kći pomagala", ispričao je.
Što se tiče načina na koji je Squid Game utjecao na njegov svakodnevni život, Oh Yeong-su je rekao kako su se stvari poprilično promijenile. "Čak i kad izađem u kafić ili slično mjesto, sada moram biti svjestan da me drugi promatraju. To me je natjeralo na zaključak kako je i biti slavan teško", požalio se.
Nakon uloge u Squid Gameu pozvan je u južnokorejski reality show How Do You Play? te je gostovao u jednoj epizodi. Žele ga i u brojnim reklamama, no on ih je zasad sve odbio, uključujući i onu za prženu piletinu.
U Južnoj Koreji Oh Yeong-su je glumački veteran s karijerom koja traje više od 50 godina. "Naše društvo, nažalost, često priznaje samo prvo mjesto, kao da sve drugo nije važno. Ljudi zaboravljaju da je i to drugo mjesto, iako je poraženo od prvoga, zapravo pobijedilo treće mjesto. Dakle, svi smo mi pobjednici. Mislim da je pravi pobjednik onaj tko naporno radi i trudi se biti što bolji. Osobno nikad nisam težio velikom uspjehu i zadovoljan sam ovime što imam", rekao je skromni glumac.
"Nemam velikih ambicija. Već samo dobio mnogo u životu. Sad samo želim ostaviti u nasljeđe dio onoga što sam primio. Jednostavnije rečeno, recimo da odete na planinu i vidite cvijet. Kad si mlad, ubrat ćeš taj cvijet i uzeti ga samo za sebe. Ali kad dođeš u moje godine, ostaviš ga ondje gdje si ga našao, a kasnije se vratiš vidjeti ga još jednom. Isto je i sa životom, stvari treba ostaviti točno onakvima kakve jesu. Nije uvijek lako, ali to je jedini ispravan put", zaključio je.