Roditeljski stilovi razlikuju se kroz kulture i generacije, a svaki ima svoje prednosti i nedostatke. Iako su se suvremeni pristupi promijenili, neke prakse koje su bile uobičajene prije nekoliko desetljeća pokazale su se korisnima za razvoj samostalnosti, otpornosti i emocionalne stabilnosti kod djece. Iako se danas ne uklapaju uvijek u moderni način života, istraživanja pokazuju da su određene "staromodne" roditeljske navike imale dugoročno pozitivan učinak.
Jedna studija pokazuje da djeca koja redovito večeraju s obitelji imaju bolje socijalno i emocionalno blagostanje, lakše reguliraju emocije i grade snažnije obiteljske odnose. Osim toga, povezuju se s boljim školskim uspjehom, kvalitetnijim prijateljstvima i boljim fizičkim zdravljem, piše YourTango.
Istraživanja ističu da je slobodna igra na otvorenom važna za dječji razvoj. Takva iskustva pomažu djeci da razviju samostalnost, snalažljivost i otpornost, jer uče rješavati probleme i nositi se s nelagodom bez stalne roditeljske intervencije.
Istraživanja pokazuju da djeca koja od ranog djetinjstva obavljaju kućanske poslove često postižu bolje rezultate u školi, imaju veće zadovoljstvo životom i razvijaju vještine potrebne za samostalnost u odrasloj dobi. Očekivanja bez financijske nagrade pomažu razvoju odgovornosti i osjećaja osobne brige za vlastiti prostor.
Prema istraživanju, djeca koja imaju dosljednu rutinu odlaska na spavanje često imaju bolje raspoloženje i sposobnost emocionalne regulacije. Redovit san u djetinjstvu povezuje se s dugoročno zdravijim odnosom prema odmoru u odrasloj dobi.
Roditelji koji nisu imali potrebu stalno objašnjavati svoje odluke često su djecu učili poštivanju granica. Takva praksa pomaže razvoju razumijevanja da drugi ljudi imaju pravo na vlastito vrijeme, energiju i prostor.
Istraživanje Sveučilišta Michigan pokazuje da djeca već od pete godine počinju oblikovati stavove o novcu. Učenje čekanja, štednje i odgađanja želja povezano je s boljom financijskom pismenošću i odgovornijim odnosom prema novcu u odrasloj dobi.
Uključivanje djece u kuhanje i kućanske aktivnosti u kuhinji pomaže razvoju samostalnosti i zdravih prehrambenih navika. Te se vještine prenose izravno kroz obitelj i često ostaju prisutne i kasnije u životu.
Postavljanje granica oko gledanja televizije poticalo je djecu na igru, obavljanje obaveza i razvoj drugih interesa. Te navike često se prenose u odraslu dob kroz bolju ravnotežu između odmora, hobija i obaveza.
Poticanje djece da se sama predstave drugima pomoglo je razvoju socijalnih vještina i smanjenju socijalne anksioznosti. Izlaganje nelagodnim situacijama u sigurnom okruženju olakšalo je kasnije snalaženje u društvenim interakcijama.
Roditelji koji su djeci dopuštali da im bude dosadno poticali su kreativnost, samoregulaciju i emocionalnu zrelost. Takva iskustva povezuju se s većom sposobnošću nošenja s tišinom, samoćom i vlastitim mislima u odrasloj dobi.