Istraživanja pokazuju da su napetosti između roditelja i njihove odrasle djece česte, a najčešće se pojavljuju u suptilnim situacijama koje oblikuju različite obiteljske dinamike. Neispunjene potrebe iz djetinjstva, stilovi komunikacije i generacijske razlike mogu se godinama akumulirati, dovodeći do zamjeranja i emocionalnog iscrpljivanja. Stručnjaci ističu da toksični roditelji koji emocionalno iscrpljuju svoju odraslu djecu često ponavljaju sljedeće rečenice.
Iako se ovakve izjave mogu činiti bezazlenom željom za bliskošću, lako se pretvore u emocionalnu ucjenu. Obiteljska i bračna terapeutkinja Sarah Epstein objašnjava da ovakvi komentari najčešće proizlaze iz osjećaja udaljenosti i gubitka važnosti u životima djece, osobito kod roditelja kojima je roditeljstvo postalo glavna životna uloga, piše YourTango.
Korištenje osnovnih životnih potreba iz djetinjstva kao sredstva za manipulaciju samo stvara distancu. Ovakve izjave izazivaju zamjeranje jer odrasla djeca žele živjeti samostalno, bez osjećaja da moraju nadoknađivati prošlost ili udovoljavati roditeljskim željama.
Suptilni oblici izluđivanja (engl. gaslightinga) često ne uključuju otvorene laži, nego omalovažavanje i emocionalnu invalidaciju. Roditelji koji iscrpljuju svoju djecu često koriste fraze poput "zvučiš ludo" ili "pretjeruješ" kako bi zadržali kontrolu nad razgovorom i izbjegli suočavanje s emocijama svoje djece.
Roditelji koji teško pronalaze identitet izvan roditeljske uloge često se hvataju za osjećaj kontrole. Fraze poput ove ili "moraš me poslušati" pokušaj su zadržavanja važnosti, iako pritom narušavaju odnos s odraslom djecom.
Umjesto stvaranja sigurnog prostora za ranjivost, ovakve izjave služe podizanju vlastite važnosti. Kada djeca slijede vlastite izbore, roditelji ih nerijetko doživljavaju kao odbacivanje, što dovodi do grubih reakcija u trenucima u kojima djeca trebaju podršku.
Prema studiji iz 2020., neželjeni savjeti roditelja doživljavaju se kao nametljivi. Iako ovakve fraze dolaze iz želje da pomognu, odrasloj djeci najčešće odmažu i dodatno ih iscrpljuju, osobito kada žele samo razumijevanje, a ne rješenje.
Izluđivanje često uključuje poticanje sumnje u sebe, čak i kad nije namjerno. Kada roditelj prikriva uvredljive komentare rečenicama poput "ma to je šala", on negira osjećaje svoje djece i izbjegava odgovornost.
Usporedbe s braćom, sestrama ili drugima stvaraju pritisak i udaljavaju odraslu djecu. Ove izjave potiču nesigurnost i narušavaju obiteljsku dinamiku, otežavajući otvorenu i zdravu komunikaciju.
Ovakve fraze potkopavaju autonomiju odrasle djece i nameću im tuđa očekivanja. Zbog toga se ne osjećaju autentično i slobodno u vlastitom domu, što je emocionalno iscrpljujuće.
Kada se ova fraza koristi kako bi se izbjegli razgovori o traumama ili obiteljskim problemima, emocionalno iscrpljuje djecu. Prema istraživanjima, takva obrambenost može pojačati simptome posttraumatskog stresa.
Iako može proizlaziti iz nesigurnosti, ovakva izjava koristi krivnju kao alat emocionalne manipulacije. Kod roditelja s narcističkim sklonostima ovakvo ponašanje često proizlazi iz potrebe za samopotvrdom, čak i po cijenu odnosa s djecom.