Savršeno roditeljstvo ne postoji, ali izrazito kritični roditelji mogu ostaviti dugotrajne posljedice na djecu. Kada pred njih stavljaju previsoka očekivanja i ne dopuštaju im pogreške, kod njih mogu razviti sumnju u sebe i nisko samopoštovanje, što ih prati i u odrasloj dobi, piše YourTango.
Osobe koje su u djetinjstvu bile nepravedno kritizirane često se i u odrasloj dobi boje neuspjeha. Zbog stalnog prosuđivanja nauče izbjegavati rizik i teško se suočavaju s izazovima.
Savjetnica Kathy Ramsperger upozorava da roditelji koji djeci ne dopuštaju pogreške zapravo koče njihov razvoj. Ističe da upravo pogreške grade uspjeh i samopouzdanje, dok pretjerana kritika i kontrola mogu dovesti do anksioznosti, bezvoljnosti i straha od neuspjeha.
Djeca koju su roditelji kažnjavali zbog pokazivanja emocija ili od njih tražili potpunu poslušnost, u odrasloj dobi često pretjerano udovoljavaju drugima. Teško postavljaju granice, svoje potrebe stavljaju na zadnje mjesto i često čine sve da se nitko na njih ne naljuti. Terapeut Patrick Teahan ističe da se trauma iz djetinjstva često vidi u pokušaju da "tešku osobu navedemo da bude dobra prema nama".
Ako ste kao dijete zbog emocija nailazili na kritiku, moguće je da ste naučili potiskivati osjećaje kako ne biste ispali slabi ili ranjivi. To kasnije može utjecati i na odnos s drugima i na odnos sa samim sobom. Psihologinja Jonice Webb upozorava da djeca trebaju prihvaćanje emocija kako bi razvila zdrav osjećaj vlastite vrijednosti.
Ljudi koji su u djetinjstvu bili nepravedno kritizirani često se i kao odrasli teško zauzimaju za sebe. Boje se izraziti mišljenje ili tražiti ono što im treba jer očekuju novu kritiku. Psihoterapeutkinja Sharon Martin ističe da takvi ljudi često svoju vrijednost mjere prema tome kako ih drugi tretiraju.
Kritični roditelji mogu kod djece razviti dubok i trajan osjećaj srama. Ako je ljubav bila uvjetovana ispunjavanjem očekivanja, dijete može odrasti vjerujući da s njim nešto nije u redu. Klinička psihologinja Leigh W. Jerome upozorava da takav sram može ostati prisutan i u odrasloj dobi.
Djeca kritičnih roditelja često se kao odrasli prečesto ispričavaju. Zbog straha od osude unaprijed preuzimaju krivnju i imaju osjećaj da ne bi trebali zauzimati previše prostora.
Ako za sve loše automatski krivite sebe, moguće je da ste usvojili kritičan glas svojih roditelja. Sharon Martin objašnjava da ljudi koje su u djetinjstvu često kritizirali nerijetko počnu vjerovati da takvu kritiku i zaslužuju.
Kad roditelji umanjuju postignuća, a naglašavaju pogreške, dijete može odrasti s osjećajem da ne zaslužuje uspjeh. Zato se i uz dobre rezultate često javlja sindrom varalice i teško prihvaćanje pohvala.
Ljudi koji su odrasli uz stalnu kritiku često završavaju u vezama koje podsjećaju na odnos s roditeljima. Klinička psihologinja Mary Ann Little upozorava da takvo odrastanje može otežati stvaranje zdravih i bliskih odnosa.
Ako vam stalno treba tuđe odobravanje, uzrok može biti u djetinjstvu. Ljudi koji nisu dobili dovoljno podrške od roditelja često ni u odrasloj dobi nemaju stabilan osjećaj vlastite vrijednosti pa potvrdu traže izvana.
Osobe koje su odrastale uz stalnu kritiku često odgađaju obaveze jer ih prati strah od pogreške i neuspjeha. Psihologinja Peg Streep navodi da djeca koja su ljubav morala zaslužiti kasnije svaki neuspjeh često doživljavaju kao dokaz vlastite manje vrijednosti.