Pojam privilegije često izaziva rasprave, ali ne očituje se uvijek kroz bogatstvo ili status. Ponekad se vidi u sitnim, svakodnevnim navikama koje proizlaze iz odrastanja bez većih financijskih briga ili neizvjesnosti. Okolnosti u kojima odrastamo oblikuju ono što nam je "normalno", sigurno ili podrazumijevano.
Kada je netko odrastao uz stabilnu podršku i sigurnosnu mrežu, to se često prepoznaje u načinu na koji donosi odluke i reagira na izazove. Ovo su neke navike koje često odaju privilegirano odrastanje.
Osobe koje su odrasle u financijski stabilnom okruženju češće biraju proizvode prema želji, a ne prema cijeni. Ne vode mentalni zbroj i ne traže najjeftiniju opciju. S druge strane, oni koji su iskusili financijski pritisak uspoređuju cijene, traže akcije i ponekad vraćaju proizvode na policu kako bi ostali unutar budžeta, piše YourTango.
Iznenadni trošak za njih je neugodnost, ali ne i kriza jer imaju ušteđevinu, kredit ili podršku obitelji. Ipak, bez financijske sigurnosne mreže, takvi izdaci mogu pokrenuti lanac problema i dodatno zaduživanje.
Putovanja planiraju prema praktičnosti i udobnosti, a ne isključivo prema cijeni. Postoji prostor za nadogradnje i dodatne troškove. Oni s nestabilnim primanjima, pak, tjednima prate cijene i pažljivo planiraju svaki detalj.
Ako su odrasli uz podršku obitelji, lako je vjerovati da svi imaju takvu pomoć. Lakše će dati otkaz ili se vratiti kući ako nešto pođe po zlu. Za one bez takve podrške, svaka velika odluka nosi mnogo veći rizik.
Neplaćene prakse ili projekti iz strasti mogu biti ulaganje u budućnost, ali samo ako si osoba može priuštiti razdoblje bez prihoda. Za druge bi to značilo neplaćene račune i dodatni stres.
Navikli su na komunikaciju s autoritetom i znaju kako se postaviti u formalnim situacijama. Očekuju da će biti saslušani i poštovani. Onima bez takvog iskustva takve situacije mogu biti zastrašujuće.
Kada se pojavi problem, njihov prvi instinkt je pronaći stručnjaka koji ga može riješiti. Imaju naviku oslanjati se na profesionalnu pomoć. Ljudi koji su odrasli bez privilegije češće pokušavaju sve riješiti sami ili odgađaju rješenje zbog troškova.
Ako se nešto pokvari, jednostavno kupe novo. To im se čini praktičnim rješenjem. Oni koji su navikli štedjeti razvijaju mentalitet popravka i ulažu vrijeme kako bi produžili vijek trajanja stvari.
Nije riječ o nesposobnosti, već o tome da često nisu morali razviti te vještine jer su obaveze za njih obavljali drugi. Oni koji nisu imali takvu podršku naučili su se brinuti sami za sebe, što im dugoročno donosi veću samostalnost.